Lice i naličje velike nezaposlenosti: Roboti umjesto lijenčina

Vlasnica i direktorica prijedorskog Sconto-proma Elizabeta Josipović je odlučila da gdje god je to moguće na proizvodnim linijama instalira „pametne" mašine i time smanji potrebu za novim zapošljavanjem. Ovaj potez je posljedica činjenice da je u nekoliko navrata propao pokušaj da u proizvodnom procesu zadrži nove radnike koje je proteklih mjeseci primala u nekoliko navrata.

- Svaki put na naše konkurse javi se dovoljan broj, i to uglavnom mladih, koji bi da rade. No, kad uđu u proizvodnju, ne ostaju dugo: dan, dva, tri i potom napuštaju radna mjesta, uz obrazloženje da će se snaći. Na posljednjem konkursu za šivače od 20 primljenih ostala su samo tri, priča direktorica.

Država, škola, porodica

Njeno iskustvo s novim radnicima isto je bez obzira da li je riječ o muškoj ili ženskoj radnoj snazi. Na poslu nisu ostajali ni oni čija je radna obaveza bila da tokom osmosatnog radnog vremena na jastuku navlače presvlake, odlažu ih u kutiju i, nakon što je napune, zatvore ljepljivom trakom. Ni nekvalificirani, ni kvalificirani koje je primila neće to da rade duže od nekoliko dana. Zbog velike nezaposlenosti kakva vlada u BiH, mnogi roditelji traže poznanstva i veze da bi zaposlili dijete koje je završilo školu, fakultet. Takva veza dovela je desetine njih do Sconto-proma i njegove direktorice.

-Nedavno sam odlučila da primim svako dijete za koje je neko intervenisao. Već danas niko od tih dvadesetak mladih ljudi ne radi kod nas. Pobjegli su brže nego oni što sam ih zapošljavala bez intervencije, prisjeća se sagovornica.

Analizirala je zbog čega je to tako i najvećeg krivca pronašla u državi i njenim zakonima, po kojima pravo na novčanu naknadu imaju oni koji neće ništa da rade. Mnogi od onih sa evedincije nezaposlenih već godinama koriste mogućnost da se negdje zaposle na kratko vrijeme, samo da bi se ponovo vratili na biro i narednih pola godine uživali povlastice: novčanu naknadu, zdravstveno osiguranje... To traje, i začudo, nikome ne smeta!

Smatra da su za produkciju neradnika, osim države, krive škola i porodice. Srednje stručne škole, kakva je u Prijedoru ili Sanskom Mostu, veoma malo pažnje poklanjaju praktičnom radu. Njihovi svršeni učenici po dolasku u proizvodnju ni u čemu se ne snalaze, sve im je teško i mrsko raditi.

-Primala sam i djecu obrazovanih roditelja i veoma se razočarala, jer sam se uvjerila da nemaju nikakav uticaj na njih. Ni oni djecu nisu naučili radnim navikama, primjećuje Elizabeta Josipović.

Invalidi od nerada

Slična su joj iskustva i s onima što su završili neke privatne fakultete, a ponudila im je da rade planove, analize, osmišljavaju nove proizvodne i marketinške aktivnosti. Najveći broj onih koje je zaposlila, a brzo su je napustili, ima pristojnu odjeću, puše skupe cigarete i telefonira mobitelima za koje sagovornica tvrdi da su skuplji od njenog, što je podatak za dublju sociološku analizu nezaposlenosti kod nas.

Sconto-prom proizvodi namještaj i presvlake za namještaj. Trenutno je jedan od najpouzdanjih partnera poznate firme IKEA. Zapošljava oko 500 radnika na pogonima u Prijedoru, Prnjavoru i Sanskom Mostu. Proizvodne hale su klimatizirane, uslovi rada prema evropskim standardima, a mjesečna zarada uposlenih, bez obzira na to ko šta radi, nije manja od 400 KM, plus topli obrok i naknada za prevoz. Sve to se redovno isplaćuje, baš kao što se uredno plaćaju i obaveze prema državi, a tiču se i radnika, poput doprinosa za penzijsko/mirovinsko, zdravstveno osiguranje...

Povećana potražnja novih uposlenika rezultat je činjenice da je u penziju otpremljen veliki broj starijh radnika preuzetih iz nekadašnje firme Pobjeda. Novi javni poziv za prijem 20 radnika otvorili su i prije nekoliko dana, a direktorica se nada da će među prijavljenim biti više onih koji u ovoj priči o lijenčinama i "invalidima od nerada" prepoznaju šansu za dokazivanje i osiguranje vlastite egzistencije.