(Foto: Pixabay.com/stevepb)
Dok su se zarade u crnogorskom javnom sektoru nekada smatrale skromnijim izborom u poređenju sa prosperitetnijim privatnim sektorom, posljednje statistike ukazuju na dramatičan obrt. Javna uprava, nekada nepravedno zapostavljena, postala je magnet za radnu snagu.
Razlog su veće zarade od prosječnih i veće zarade nego u mnogim privatnim firmama, sigurnost posla u državnoj upravi, zagarantovano plaćanje svih zakonom propisanih obaveza, slobodni vikendi, praznici...
Prema Monstatu, u sedam grupa djelatnosti u kojima su zarade iznad prosječnih, dvije se odnose na javni sektor - državna uprava, prosvjeta i zdravstvo, a u još dvije oblasti su dominantne kompanije u državnom vlasništvu - snabdijevanje električnom energijom i vađenje rude i kamena.
Najniže zarade u Crnoj Gori su u prerađivačkoj industriji 649 eura i za 165 eura su niže od državnog prosjeka, iako je riječ o jednom od najtežih poslova i gdje su često radna mjesta sa beneficiranim stažom zbog lošeg uticaja na zdravlje zaposlenih.
To pokazuju podaci Uprave za statistiku Monstat, koji su objavljeni za decembarske zarade.
Za većinu radnika posao u državnoj upravi je sada posao za poželjeti, po programu reformi Evropa sad plate su povećane svim radnicima, a u prošloj godini je Vlada povećala zarade u javnom sektoru. Radnicima iz privatnog sektora zarade nijesu povećavane. Odnosno, privreda koja puni državni budžet nije dizala zarade svojim radnicima, a država je, faktički, na račun privrede, svojim zaposlenima podigla zarade za 20 odsto, iako BDP nije porastao ni približno tom procentu.
Konsultantska kuća Fidelity nedavno je saopštila da se konačno može izračunati prosječna neto zarada u javnom i privatnom sektoru na osnovu posrednih podataka za 2022. godinu.
- Godišnji trošak bruto plata u privatnom sektoru za 2022. godinu je iznosio 1.315.506.629 eura, dok je broj radnika iznosio 155.795 (podaci PKCG). Kada podijelimo ta dva broja i još podijelimo sa brojem mjeseci (12) dobijamo da je mjesečna bruto plata u privatnom sektoru u 2022. godini iznosila 700 eura. Kada oduzmemo poreze i doprinose, prosječna mjesečna neto zarada u sektoru privrede u 2022. godini je iznosila 555 eura. A pazite ovo: prosječna mjesečna neto plata na nivou države u 2022. godini je iznosila 712 eura i veća je za 157 eura ili 28% u odnosu na privatni sektor! Ovo znači samo jedno - prosječna neto plata u javnom sektoru je makar 70 odsto veća od prosječne neto plate u privatnom sektoru - naveli su iz ove konsultantske kompanije.
Prema granskim kolektivnim ugovorima (GKU), za javni i privatni sektor jasno se može vidjeti da je zarada u privatnom sektoru mnogo niža. S tom su se situacijom, očito, pomirili sindikati, čiji bi posao trebalo da bude borba za standard radnika. Ovako ispada da se sindikati bore za standard državnih službenika, prosvjetara, zdravstvenih radnika - dakle isključivo zaposlenih u javnom sektoru. Ovima iz privatnog sektora, koji izdržavaju ogromni javni sektor, sindikalci su namijenili mrvice. Stoga i ne čudi što Pobjeda nije uspjela da nađe sagovornika na ovu temu ni u jednom od brojnih sindikata. Ali, koeficijente u granskim kolektivnim ugovorima nijesu željeli komentarisati ni ekonomski analitičari, ni Unija poslodavaca. Unija sindikata je odgovorila da jedini sagovornici mogu biti predsjednici granskih sindikata. Ova situacija ukazuje na kompleksnost pregovaračkih procesa, gdje su detalji poput koeficijenata osjetljiva pitanja, a pregovaračka autonomija granskih sindikata ima ključnu ulogu.
Tako prema GKU za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala, koji je nedavno potpisan, zaposleni sa osmim nivoom kvalifikacija imaju koeficijent složenosti od 4,1 do 4,7, dok oni sa visokim obrazovanjem imaju 3,1 do 4,7. Za više stručno obrazovanje koeficijent je 2,9, dok je za posao majstora 2,55. Kako je bruto vrijednost koeficijenta trenutno 90 eura, inžinjer građevine ili arhitekture treba da računa na osnovnu bruto platu od 279 do 423 eura. Dakle, niže od minimalca i od minimalne penzije! Istovremeno, to je niže od zarade čistačice u Kliničko-bolničkom centru! I upola niže nego što je osnovna bruto zarada učitelja.
Što se tiče GKU za energetiku, koeficijent za visoko obrazovanje je 3,5 do 4,8, dok je za više stručno obrazovanje 3,2. U Granskom kolektivnom ugovoru za telekomunikaciju nijesu utvrđeni koeficijenti, a i bolje im je kad ih ovako predstavljaju sindikati.
Koeficijenti u GKU za hemijsku, farmaceutsku i tekstilnu industriju su za visoko obrazovanje od 3,4 do 4,5, dok je za više stručno obrazovanje 3,1. Još niži koeficijent je za srednje i opšte obrazovanje.
GKU za turizam i ugostiteljstvo ne formira koeficijente na osnovu obrazovanja nego na osnovu mjesta koji zaposleni pokriva. Tako da zamjenik direktora, pomoćnik, direktor sektora, direktor hotela imaju od 3,9 do 6, dok grupa poslova - organizator putovanja, šef računovodstva, šef pravne službe, šef recepcije itd. imaju od 3 do 3,3. Vodeći poslastičar i kuvar specijalista imaju 2,7 do 3 dok kuvari i konobari imaju od 2,4 do 2.7.
Za razliku od privatnog sektora, u javnom sektoru, posebno u zdravstvu, koeficijenti su znatno viši.
TAko GKU za zdravstvo definiše da direktor Kliničkog centra ima koeficijent 22, što znači da je osnovna bruto zarada 1.980 eura, koliko i poslaniku u parlamentu. Koeficijent direktora Instituta za javno zdravlje je 19, a direktorima specijalnih bolnica 15.
Za poslove specijalista definisani su koeficijenti od 10,28 do 10,59, dok je za doktora medicine, stomatologije, diplomiranog farmaceuta 9,25 do 9,53. Diplomirani sociolozi, defektolozi, psiholozi, logopedi, pedagozi imaju platu definisanu koeficijentom od 8,09 do 8,33.
Medicinska sestra VSS ima koeficijent 7,2 do 7,42, VŠS farmaceutski tehničar 6,4 do 6,59, KV radnici 4,77 do 4,91, portiri i čuvari 3,62 do 3,73 dok su poslovi održavanja čistoće definisani koeficijentom 3,42 do 3,52.
Što se tiče prosvjete, takođe imamo definisane koeficijente i to za direktora od 11,86 do 12,46 zavisno od broja učenika, dok pomoćnik direktora ima od 10,3 do 11,33. Koeficijent nastavnika razredne nastave ide od 8,03 do 8,83, ložač, čuvar, vozač imaju 5,6 do 7,09 dok je za poslove održavanja higijene određen koeficijent 4,95.
Očigledne razlike u zaradama između javnog i privatnog sektora u Crnoj Gori ukazuju na potrebu za strukturalnim promjenama. Društvo se suočava s izazovom prekomjerne radne snage u javnom sektoru i podrške privatnom sektoru, ključnom pokretaču ekonomije. Pitanje raspodele resursa i pravilnog vrednovanja rada postaje ključno kako bi se osigurala dugoročna održivost crnogorskog tržišta rada.
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora
Izdanje Srbija
Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Vijesti
Komentari
Privredna komora Crne Gore
