Zaboravljeni potencijali: Dok farmeri u BiH bacaju vunu, trgovci prisiljeni na uvoz

Kako se potencijali koje imamo slabo koriste pokazuje i sadašnje stanje na tržištu domaće vune čija proizvodnja u BiH na godišnjem nivou iznosi oko 1400 tona. I dok se farmeri žale da ne mogu prodati količine vune koje imaju, neke od najvećih domaćih kompanija koje se bave prodajom vune planiraju uvesti 800 tona ove sirovine iz Hrvatske kako bi je dalje plasirali na tržište Turske.

Tako da je riječ nered, kojom se u najnovijoj studiji o tržištu vune opisuje stanje ovog sektora, potpuno opravdana. Inače, ova nedavno objavljena studija, koju je radio UNDP, prva je koja se sustavno bavi analizom stanja i tržišnih prilika u ovoj oblasti, preprekama za razvoj i preporukama za rješavanje postojećih problema.

Fragmentiranost ovog tržišta i nedostatak komunikacije i razmjene informacija između komplementarnih dijelova ovog sektora koji bi trebali činiti jedan učinkoviti proizvodni lanac najveći je problem s kojim se ovaj sektor susreće. "Tako farmeri ne znaju kome mogu prodati vunu, dok se prodavači vune bore sa nedostatnim količinama za isporuku potencijalnim kupcima", kaže se u ovoj studiji.

Sve to dovodi do toga da imamo situaciju da farmeri diljem zemlje u zadnje dvije-tri godine moraju velike količine vune koju nisu prodali skladištiti u svojim štalama, a dotle su najveći trgovci vunom prisiljeni uvoziti ove sirovine iz Hrvatske. Problem je također i u kvaliteti. Prerađivači se žale da ne mogu pronaći farmere koji proizvode vunu finije kvalitete. Oni koji se bave rukotovorinama od vune također se žale da imaju problema u pronalaženju kvalitetnog prediva.

"Većina domaće vune je niske kvalitete u smislu prikladnosti za proizvodnju tkanina za uporabu u tekstilnoj industriji, prije svega zbog nečistoće, te je stoga nabavna cijena vune niska. Samo oko 23% domaće vune je kvalitenije i koristi se za industrijske svrhe. Kvaliteta prediva proizvedene u BiH također ne zadovoljava standarde i zahtjeve proizvođača koji se bave ručnom proizvodnjom. To može biti poboljšano u sklopu postojeće tehnologije procesnih postrojenja", ističe se u ovoj analizi.

Nema organiziranog prikupljanja vune

Osim toga na ovom tržištu nedostaje jedan ključni segment, a to je sektor organiziranog prikupljanja vune. Sustav zadruga, koji je bio glavni sektor za prikupljanje vune, nije se oporavio nakon rata tako da sada prikupljanje vune u nekim područjima uopće ne postoji, a postojeći oblici organizacije nemaju sposobnost da obavljaju tu ulogu.

U studiji se ističe da bi, kako bi se olakšao posao pojedinačnim proizvođačima, prikupljanje vune trebala vršiti udruženja poljoprivrednika, zadruge ili neke druge asocijacije koje bi trebale formirati listu distributera vune i upoznati i jednu i drugu stranu o potrebama vezanim za količine i kvalitetu i onome što farmeri mogu ponuditi.

"Potrebno je identificirati zahtjeve tržišta, a zadruge, asocijacije ili sl. organizacije trebale bi razgovarati sa većim poljoprivrednicima koji bi mogli prodavati svoju vunu i objasniti im koji su zahtjevi tržišta u smislu potrebnog sortiranja, pakiranja i sl.", ističe se u studiji.

Naglašava se da bi se dinamika prikupljanja vune treba planirati i organizirati zajednički. Ovo vjerovatno ne bi zahtjevalo neke veće troškove jer ovakve organizacije već posjeduju određene kapacitete.

Ističe se da bi rješavanje problema tržišta vune trebao biti dio šire strategije koja će služiti za poboljšanje i samog sektora ovčarstva. Marketing je također, ocijenjen kao slaba komponenta poljoprivrednog poslovanja u Bosni i Hercegovini, te je zbog toga naglašena potreba za podršku agro poslovnog sektora u ovom segmentu.

Generalna ocjena je da se čitav sektor suočava sa nedostatkom organizacije i potrebnih informacija, da nema standardizacije, te da postoje loši marketinški kapaciteti.

Urušavanjem tekstilne industrije proizvođači vune izgubili pouzdanog partnera

Prije rata ovaj sektor je bio dobro organiziran. Svu domaću vunu je tada koristio sektor tekstilne industrije koji je okupljao nekoliko velikih tvornica i kombinata. Tekstilno tržište bivše Jugoslavije bilo je stabilan gospodarski sektor.

Ipak, ni prije rata zalihe domaće vune nisu bile dovoljne da zadovolje potrebe domaće tekstilne industrije. One su bile dovoljne za samo 15% njihovih potreba, a ostatak se morao uvoziti iz Australije i Novog Zelanda.

Tekstilni sektor, nekada snažan gospodarski segmet koji je zapošljavao tisuće radnika, urušen je tijekom i nakon rata. Samo nekoliko tvrtki je preživjelo, ali se i one na tržištu teško nose sa jeftinim kineskim i indijskim proizvodima. Sve to je dovelo do toga da proizvođači vune izgube svog pouzdanog partnera.

Danijela Kozina