Drugi o nama: Sedam nezaboravnih dana u Bosni i Hercegovini

Ugledni svjetski mediji i ove godine napravili su izbor atraktivnih turističkih destinacija širom planete, koje garantuju novo iskustvo i nezaboravan provod. Promotivni članci o turizmu zemljama donese prestiž, ali i profit. Upravo jedan takav tekst o Bosni i Hercegovini početkom ljetne sezone osvanuo je u britanskom dnevniku Guardianu. Tekst spisateljice Sophie Cooke osim u štampanoj verziji objavljen je i na internet stranici koju mjesečno posjeti preko 13 miliona čitatelja.

Donosimo vam najzanimljivije dijelove reportaže:

"Sarajevo je oduvijek bilo mjesto gdje se susreću istok i zapad: po tome je nazvano evropski Jeruzalem. Središnja džamija, sinagoga i katedrale pravoslavne i katoličke vjere izgrađene su nekoliko stotina metara jedna od druge. Dugo prije nego je postao sinonim za snajpersku paljbu i ratovanje, ovaj grad je bio trgovačka poveznica između talijanskih trgovaca i karavana sa svilom. Petnaest godina nakon rata, duh tolerancije preživio je pokušaje podjele grada.

Stari dio grada, Baščaršija sastoji se od lijepih, u turskom stilu urađenih ulica i srednjovjekovnog bazara. U okolini se nalaze zgrade izgrađene u austro-ugarskom stilu čije je carstvo naslijedilo Otomansku imperiju. Mjesto gdje je Gavrilo Princip upucao austrijskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda označeno je tablom i malim muzejom. U naselju Alipašino polje, blok zgrada iz komunističkog perioda protkan je rupama od metaka, njihova površina je izdubljena poput pijeska nakon kiše.

Tokom rata, Sarajlije su iskopale tajni tunel ispod zračne luke, a tim putem grad je snabdjevan hranom. Na suprotnom kraju, tunel se završavao u kući porodice Kolar, a jedan dio kuće danas služi kao muzej – rječiti testament o otporu grada.

U elegantnim talijanskim restoranima kao što su Noovi i Tavola, pametna omladina pušila je hrvatske cigarete i vodila intelektualne rasprave, ponekad prekidane uz buru smijeha. Ljudi ovdje ne uzimaju ništa previše ozbiljno: oni su proživjeli dovoljno da znamo šta je važno, a što nije. Cijeli grad, unatoč ožiljcima, ima jako opušten stav prema životu, ljudi vole prijateljstvo i dobru hranu, preferiraju muziku nego materijalizam.

Baščaršija je žila kucavica grada, prepuna porodičnih radionica u kojima se zanat prenose kroz 10 ili 12 generacija. Tu su i lokalne radnje, butici sa povoljnom robom, živopisni barovi, simpatični kafići sa bosanskom kafom i mali restorani u kojima možete probati tradicionalno jelo, ćevapčiće u lepini.

Gotovo na svakom uglu grada, iz fontana žubori voda dovedena iz čistih mineralnih izvora.

Odsjeli smo u srcu starog dijela Sarajeva, u usamljenoj komunističkoj zgradi u kojoj su nekada bile smještene prostorije jugoslavenskog nacionalnog zračnog prijevoznika. Na četvrtom spratu zgrade nalazi se hotel, Hecco Deluxe, s panoramskim pogledom na grad.

Kada smo se umorili od italijanskih restorana, probali smo bosansku kuhinju na mjestima kao što je "Aeroplan", romantični restoran "Kibe", zatim jeftina mjesta kao što je "Kod Keme", restorančić koji se isticao po kravljem ćilimu i starinskim sofama. Pili smo rakiju u malim barovima kao što je to "Zlatna ribica", mjesto ukrašeno antikvitetima, a potom bi se od žestokog pića oporavljali uz kafu i toplu čokoladu.

Mogla sam cijeli vikend provesti u Sarajevu i ne raditi ništa, ali nebo je sve jasnije i planine zovu.

Tokom zime, stanovnici uglavnom idu na skijanje na obližnju planinu Jahorinu, koja je udaljena 45 minuta vožnje od grada. Mi smo se pak uputili na planinarenje na Sutjesku na Dinaridima.

Na Sutjesci, ogromna prastara stabla u dolini zamijenjivali su borovi dok smo se peli ka vrhu, prolazeći partizanska ratišta. Visoki greben na koji smo naišli sigurno je jedan od najljepših prostora netaknute prirode na cijelom svijetu.

Sljedeći dan zaputili smo se u dolinu rijeke Neretve na putu ka mirisnom Mostaru. Hercegovina, južni dio zemlje sa dugim toplim ljetima i blagim zimama obdarena je mediteranskom klimom, te je kao takva sušta suprotnost bosanskoj kontinentalnoj klimi. Put od Sarajeva vodion je kroz kanjone vapnenca, uz obale zelene Neretve, pokraj koje se crvenio nar u velikim voćnjacima.

Na putu smo se zaustavili u gradu Konjicu, te svratili u "Rukotvorine", poznatu radionicu namještaja gdje su spretni obrnici u drvetu trešnje i oraha, preciznim potezima, rezbarili zamršene dezene. U blizini Jablanice, pored ceste, nalazi se niz restorana sa janjetinom. Meso u restoranu "Kod Gojka" jednostavno je tako ukusno da ljudi koji putuju za Mostar iz svih dijelova bivše Jugoslavije obavezno moraju svratiti ovdje. Uživali smo u punom tanjiru janjetine sa ražnja u dvorištu, servirano sa domaćim krompirom i crvenim mostarskim vinom Blatina.

Mostar je u popodnevnim satima poprimao boje jorgovana. Stara jezgra grada i elegantni most u potpunosti su obnovljeni nakon rata 90-ih godina, kamen po kamen kao što je to bilo nekada. Hodili smo niz stazu ispunjenu kamenim okruglim bijelim oblucima poput bisera, između kuća sa kremastim zidovima i krovovima vapnenca, koji su reflektirali svjetlost i davali dojam kao da cijeli grad sjaji.

Naš turistički vodič pričao nam je o Mostaru, njegovoj historiji, o politici i tradiciji skakanja sa mosta. Potom nas je proveo kroz još uvijek vidljivo oštećene ulice do Muslibegovića kuće, vlasništvo bogate begovske porodice iz doba osmanske vladavine. Ovaj povijesni objekat igrom slučaja ostao je neoštećen tokom rata. Stabla kivija i drveće palme koji su se njihali na vjetru krasile su spoljašnost kuće koju je vlasnik Tadžudin Muslibegović pretvorio u muzej i hotel.

Naredno mjesto koje smo posjetili bilo je selo Lukomir, izolirani planinski vrh gdje se malo toga promijenilo u posljednih nekoliko stoljeća. Mještani ovog sela još uvijek žive od uzgoja ovaca i prodaje vunenog pletiva. Sjedili smo okruženi planinskim, kamenim kućama koje su natkrivene limenim ili drvenim krovovima, a ljubazni domaćin ponudio jakom, slatkom kafom.

Ostatak sedmice proveli smo u Sarajevu, gradu otpora i duha. Posjećivali smo medrese, slušali svećeničke molitve koje su dopirale iz šesnaest stoljeća stare crkve. Tu je svećenik kadio ispred zlatnih ikona, dok su vani tramvaji užurbano brujali".

N.V.

The Guardian London

TAVOLA d.o.o. Sarajevo

HECOPROM d.o.o. Sarajevo

Restoran Kibe Sarajevo

SUR KOD KEME

SUR ZLATNA RIBICA Sarajevo

Rukotvorine d.o.o. Konjic

TENGRI d.o.o. Sarajevo

BOSNIA - hoteli i restorani d.o.o. Sarajevo

Nacionalni spomenik Muslibegović Kuća Mostar

LOVAČKI DOM restoran s.u.r. Jablanica

Bosna i Hercegovina

svjetski mediji

turističke destinacije

prestiž

profit

Sophie Cooke

reportaža

evropski Jeruzalem

džamija

sinagoga

katedrale

trgovačka poveznica

trgovci

karavane sa svilom

duh tolerancije

bazar

Gavrilo Princip

Franc Ferdinand

tajni tunel

zračna luka

porodica Kolar

muzej

prijateljstvo

dobra hrana

muzika

materijalizam

zanat

butici

barovi

kafići

fontane

izvori

kravlji ćilim

starinska sofa

rakija

antikviteti

skijanje

planina Jahorina

planinarenje

mediteranska klima

radionica namještaja

janjetina

vino Blatina

skakanje sa mosta

stabla kivija

palma

Tadžudin Muslibegović

hotel

selo Lukomir

uzgoj ovaca

vuneno pletivo