Kiparski model za poreze, turski za bescarinske zone - Za izlazak iz privredne krize BiH treba primjeniti neke inostrane primjere

Prošlo je i više od mjesec dana od kada je koronavirus zaustavio ili bar u većoj mjeri usporio privredne tokove u BiH. I kako su to sagovornici eKapije objasnili u analizama aktuelne situacije, svaka kriza pokaže koliko je kompanija zdrava, a epidemija koja "obori ekonomiju na koljena", pokaže imamo li efikasne lidere i da li se zaista savjeti stručnjaka slušaju.

U oba entiteta odmah su se angažovala udruženja poslodavaca kao i privredne komore dajući jasne prijedloge konktrenih mjera koje bi vlasti trebalo da preduzmu.

Vlada RS je već krenula u realizaciju usvojenih mjera, dok bankama uveliko stižu upiti o olakšicama, a u FBiH čeka se usvajanje Nacrta zakona o ublažavanju ekonomskih posljedica. MMF će ovih dana razmatrati odluku od plasiranju 330 mil EUR hitne pomoći.

Efekte realizacije i implementacije svih mjera u oba entiteta biće posebno značajno ispratiti, imajući u vidu brzinu kojom su se mjere donosile i predlagale, ali i agilnost vlasti koju je probudila činjenica "da se sad stvarno mora raditi". Jer,ovo jeste "razarajući zemljotres", ali i dobra prilika da se upravo sada naprave dobra rješenja, ako postoji svijest, hrabrost i volja.

Mehmed Polimac, osnivač i direktor ugledne mđunarodne konsultantske kuće Polimac Company za eKapiju kaže da rat "ne dobijaju vojnici, nego logistika". On se zajedno sa svojim kolegama makroekonomistima aktivno bavi skeniranjem aktuelne situacije, kako bi, na bazi višedecenijskog iskustva i upoznavanja sa modelitetima koje su neke od država implementirale kada su zapale u krizu, ponudio dobra rješenja.

Kako objašnjavaju eksperti u njegovom timu, BiH će trebati 5 mlrd KM da stane na noge. Da bi došli na nivo iz decembra 2019. potrebno nam je, kaže Polimac, tri do pet godina.

- Prvo moramo znati gdje smo u ovom trenutku, koliko smo zaduženi i kako država to misli vratiti. Sada ne možemo da znamo koliko će epidemija trajati i moramo imati presjek stanja. Vlada FBiH čini ono što može, ali odgovorno tvrdim, fali joj tehničkog i stručnog kadra. Svi su ovdje ostali zatečeni. U FBiH imamo deset kantonalnih privrednih komora i jednu federalnu i svi su partneri vlasti. Mislim da je prva stvar da im država otkaže partnerstvo jer se pokazalo da nisu radile ništa do sada, osim jedne koja je izašla sa porukom "Kupujmo domaće". Pa normalno da ćemo domaće jer je oslabljen uvoz. Ima efetka ovo što radi Udruženje poslodavaca FBiH, al i ono što predlože kasnije kritikuju.

Kako trasirati put izlasku iz krize?

- Država najprije mora da stegne kaiš, jer ona uživa blagodati koje joj daju privrednici preko poreza. Mora smanjiti plate javne uprave, ali i razmišljati o smanjenju broja zaposlenih i različitih fondacija koje ničemu ne služe. Ako smo sada uvidjeli da država može funckionisati ako se smanji postotak oporezivanja plata, znači da se može i na taj način. Ostaviti samo neophodne parafiskalne namete i samo one komore i udruženja koje su samoodržive. Sada je vrijeme da se privrednici i stručnjaci okupe i onlajn donesu prijedloge.

Srbija je, što je vrlo pohvalno, obustavila sve javne investicije osim onih koje su započete. To bi trebalo i mi da primjenimo.

Polimac smatra da zatim treba da se uradi tzv. trijaža, jer Poreska uprava FBiH ima jasne pokazatelje na osnovu završnih računa za 2019.

- Tačno se može vidjeti ko je u plusu, a ko u minusu i kome treba pomoći. Onoj kompaniji koja dobro posluje i ima veliki broj zaposlenih, treba dati podsticaje. Banka im takođe može odobriti kredit, čije će kamate subvencionirati vlast ili da vlast obezbjedi garancije i pomogne u odgodi plaćanja. Piramidom dalje dolazite do onih koji su nelikvidni i vidjeti posebno šta sa njima. Tu se jasno vidi i koje to velike državne firme duguju poreze.

Mislim da bi ljudi koji imaju trebalo da se ukaže na djelu, ali to je malo, jer sve kad presaberemo ne možemo milijardu maraka nakupiti.

Zatim, da se uvažavaju prijedlozi Udruženja poslodavaca FBiH, jer naređuje onaj ko obezbjeđuje. Država, znate ipak ne zna bolje od poslodavaca. Ne kažem da su svi prijedloza Udruženja sjajni, ali ih je većina dobra. Mora se znati ko će biti istinski predvodnik od silnih komora i udruženja. Svakako da je prioritet, u tom smislu, jačati Vanjskotrgovinsku komoru BiH.

Neke partije su predložile da se ukine finansiranje političkih stranaka. Onaj koji hoće da bude član nek uplati određen iznos, ali da ne snose poreznici teret.

Nezavisno od međunardonih kredita, na računu imamo više stotina miliona maraka od akciza, koje bi trebalo usmjeriti na efikasan način, a koliko vidim ne koriste se. Sve ovo je hitna pomoć i podizanje koliko toliko na noge, ako zaista, kako kaže on, usvojimo pametne prijedloge i mjere i izvučemo se iz ove krize.

Međutim, na čemu raditi uporedo za period nakon pandemije? Šta bismo mogli promijeniti u dosadašnjoj praksi i pametno "prepisati" od drugih?

- Kipar je odličan primjer kako se izvukao iz krize i podigao prosječnu platu sa nešto više od 200 EUR na više od 900. Naime, prva stvar koju su uradili u krizi iz 2008. godine je smanjenje poreza i doprinosa na zarade na 30%. Onda imate u opticaju novca koliko ima, ali dajete motiv više investitoru. Kad su poslodavci previše oporezovani, oni nemaju motiv da ulažu. Osim toga Kipar je uredio tako da strani investitor može da iznese novac koji unese, bez opterećnja, ali naravno imaju porez na dobit. Kapital je tako nagrnuo kod njih, i napravili su bum. Ovo i te kako može da se sprovede kod nas. Ako smo sada, kada gori, vidjeli da se može bez uplate poreza i doprinosa, znači da možemo i sa smanjenjem na 30%.

Dalje, na tragu smanjenja poreza slijedi ideja da ćemo nove investitore dodatno privući kreiranjem bescarinskih zona.

- Odmah krenuti u izmjenu određenih zakona i omogućiti da se kreiraju bescarinske zone u blizini aerodroma u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru i Tuzli, onako kako je to Turska uradila. U tim zona obezbjediti investitorima sve ono što možemo – prostor, priključke za vodu i struju, prečistače. Ne bi plaćali porez na dividendu, jer unose strani kapital i to je tako u pametnim državama. Sve druge poreze bi naravno plaćali, kao i takse. Cilj bi bio da im uvedemo što manje poreza i budemo konkurentni zemljama regije. Takođe, omogućiti da se sve dozvole za ulaz u zonu dobiju u jednom danu.

U tim zonama bi se moglo zaposliti 50.000 ljudi – tehničari, inženjeri, u nekim turskim zonama koje sam posjetio imaju čak i srednju školu u kojoj se obučavaju radnici. Time bismo zaustavili odlazak radnika.

Koncesije u FBiH podići na 50 godina sa sadašnjih 25. Ne treba investitore ograničavati jer im je to malo. Ako ne investiranje u vjetroelektrane dobit očekuje tek poslije 20 godina, zar će on dolaziti samo radi 5 godina dobiti.

Ono što možda javnost u BiH ne zna da agencija MIGA (Multilateral Investment Guarantee Agency) pri Svjetskoj banci osigurava kapital svih stranih investitora u BiH.

Agrar kao šansa i kako ga je Slovenija ojačala

Mnogo se posljednjih sedmica govori da je upravo ovo prilika da se ojača privreda i da se BiH okrene održivoj poljoprivrednoj porizvodnji. Polimac navodi kako je Slovenija dala vjetar u leđa poljoprivrendicima.

- Slovenačko ministarstvo poljoprivrede ima orto-foto snimke svih parcela sa više od 600 m2 površine. Tačno se na snimcima vidi šta je obrađeno a šta ne. Ako pojedinac prijavi da npr. ima 1.000 m2 parcele i kaže da na njoj neće ništa da obrađuje, to mu se tretira kao luksuz i na to im porez. Onaj koji hoće da sadi, dobiće podsticaj i onda ih prati satelitski da li je posijano. Svakom je onda u interesu da proda plodove svog rada.

Mi sada sa 200 mil KM podrške možemo zasijati razne kulture i okrenuti se sebi i biti sebi interesantni. Država mora jasno podržati farmera, a ministri poljoprivreda u oba entiteta da budu na usluzi narodu.

Iz ove krize neće nas izvući Njemačka i Italija sa svojim repromaterijalima, već mi moramo sami sebe motivisati. Biće teško, ali mi smo ipak žilav narod, zaključuje Polimac za eKapiju.