Izvor: Politika | Srijeda, 27.11.2019.| 08:17
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Penziona kriza sustiže svijet, milenijalci najugroženiji

(Foto: I.Vukša)
Najteža globalna finansijska kriza od Drugog svjetskog rata, ona iz 2008. godine, danas gotovo istovremeno kosi dvije generacije žrtava na oprečnim stranama životnog horizonta.

Finansijska neizvesnost i strepnja od budućnosti razlivaju se – u vrijeme kada berze tipuju na sledeći ciklus globalne privredne recesije – kako među milenijalcima, tako i među onima koji jedva čekaju odlazak u zasluženu penziju, navode istraživanja Svjetskog ekonomskog fonda (SEF) i brojnih investicionih fondova i državnih zdravstvenih agencija.

Od ove dvije generacije, kome je danas teže kad razmišlja o svojoj budućnosti, neizvesno je. U oba slučaja, životna i finansijska računica tih generacija sudara se s brojnim posljedicama krize iz 2008.

- Ljudi tridesetih godina života danas imaju danas manji kućni prihod od onih koji su rođeni samo deceniju ranije. To se nije desilo od 1930. godine - navodi ovonedeljni izveštaj britanskog Instituta za fiskalne studije (IFS) koji prenosi SEF.

Američki milenijalci (generacije između 22 i 38 godina života) imaju i oskudnija primanja, otkriva nedavna studija Instituta Pju iz Vašingtona.

U oba slučaja istraživači navode da je Velika recesija (ona nakon krize 2008) ključni razlog za to što prosječni anglosaksonski milenijalci listom žive i rade na nesigurnim radnim mjestima, sa skromnim primanjima (pogotovo oni bez fakulteta) i sve dužim podstanarskim statusom.

Da ova slika bude još sumornija: "Milenijalci imaju velike šanse da se ranije ozbiljno razbole (ponajpre od depresija) i prije vremena umru (od posljedica visokog pritiska, predoziranja, nasilja, suicida) od prosjeka generacije X ( rođenih između sredine šezdesetih i početka osamdesetih godina 20. vijeka )", tvrdi "Plavi krst, plavi štit", američka holding kompanija za zdravstvenu zaštitu osnovana 1929. godine, sa oko 107 miliona članova u 50 federalnih država SAD.

Ako je i djelić ovih mračnih nalaza tačan, i samo minimalno primjenjiv na omladinu širom ostatka svijeta, da li je čudo to što generacije na početku karijere masovno troše na dnevni život ne razmišljajući previše o dugoročnoj štednji, a kamoli o penziji?

- Što da odvajam za penziju, ko zna da li ću doživjeti 65 godina? Ovako danas trošim svoje pare na svoja uživanja. Makar ću moći da kažem da sam sledio svoje snove i odživeo svoje strasti - tako je momak po imenu Tomas opisao svoje novčane navike i životne prioritete anketarima iz londonskog Sitija u istraživanju koje otkriva da 43% milenijalaca nema nikakvu ušteđevinu. Među onih preostalih 57%, ima omladine koja oštro osuđuje generacije rasipnih roditelja koje su lakomisleno i nemilice trošile prije krize 2008.

- Jednom sam se opekla, pozajmila sam pare roditeljima i jedva ih dobila nazad. Nikada više! Naučili su da žive preko gubera, i malo toga uštedjeli za starost - pisala je ove jeseni Alis Kantor (27), saradnica londonskog Financial Times u tekstu "Zašto sam odbila da pozajmim novac roditeljima".

Stvarno: koliko novca su milioni današnjih kandidata za penziju odvojili za redovna primanja nakon prestanka radnog vijeka? Zbirni globalni odgovor vjerovatno bi podrazumokevao sabiranje svekolikog (basnoslovnog) novca koji se vrti po državnim i privatnim penzionim fondovima širom svoketa. Ovu nepoznanicu prati jedna gorka činjenica.

- Penzioni sistemi u Americi, Kini i još 19 vodećih ekonomija svijeta suočili su se lane s finansijskim manjkom od 1,2 biliona dolara. Dotični manjak 2050. godine iznosiće oko 15,8 biliona dolara (odnosno 23 odsto očekivanog BDP-a tih zemalja te godine). Kriza koja pristiže ne tiče se samo penzija nego i pratećih sistema zdravstvene zaštite, obezbjeđivanja smještaja, transporta, kao i neformalnih oblika društvene podrške starijima i mogućih profila porodičnih odnosa. Reforme penzionih sistema i promjene ponašanja i očekivanja pojedinaca postaju nužne - upozorava izvještaj G30, prestižne međunarodne grupe finansijskih eksperata, čiji nalaz objavljuje agencija Blumberg.

Naslućena finansijska penziona kataklizma mogla bi se izbjeći produženjem radnog vijeka za "najmanje četiri do šest godina", budući da starije generacije, u poređenju s milenijalcima, izgleda, u prosjeku žive sve duže, kao i snižavanjem očekivanja dotičnih penzionera, smatra G30. Ko je očekivao da će u penziji živjeti sa oko 75% nekadašnjih primanja, trebalo bi, kaže G30, da snize očekivanja i ubuduće se nada da će se "pokriti" sa 60% svojevremenog ličnog dohotka. Kako bi u biračkom tijelu širom sijeta sve brojniji penzioneri i kandidati za mirovinu prihvatili ovakve prijedloge, lako je pretpostaviti.

U međuvremenu, odakle onolika rastuća provalija na računima globalnih penzionih fondova? Odgovor djelimično zadire u poslovne manire mnogih penzionih fondova prije krize 2008, kada su najprije članovima obećavali velike i redovne prinose na uložena sredstva.

Po prispjeću uplata, dotični su novac investirali u razne hartije od vrijednosti širom svijeta. Potonje urušavanje globalne privrede, strmoglavljivanje vrijednosti nekretnina, negativne kamatne stope, i sve tanji prinosi na hartije od vrijednosti država i donedavno jakih kompanija doveli su mnoge penzione fondove na ivicu rizičnog zaduživanja da bi namirili obaveze prema hiljadama povjerilaca. Zlokobne najave nove privredne recesije, uz istovremeno obaranje kamatnih stopa čak i u Americi, podstiče strepnju da ulaganja u penzione fondove donosi nove rizike. Milenijalci to instiktivno, izgleda, već osjećaju.
Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.