Roboti ne mogu u potpunosti zamijeniti čovjeka - Strah od naprednih mašina biće prevaziđen onda kada ih budemo češće koristili

Bez obzira imamo li strah od robotike ili ne, roboti su realnost koja nas okružuje. I dok je na zapadu i dalje prisutna bojazan od toga šta roboti mogu da prirede, što je možda posljedica kulturoloških paradigmi, na istoku je robotizacija već odavno prihvaćena. U japanskim hipermarketima možete kupiti robota kao igračku, kućni aparat ili slično i uvjeriti se u korisnost, a kada se ljudi uvjere u korisnost i svrsishodnost polako će prihvatati takvu realnost i možda će optimističnije gledati na razvoj tehnoloških dostignuća na tom polju.

Razgovarajući na ovu temu sa Tonijem Belpaemeom, profesorom vještačke inteligencije i robotike na Univerzitetu u Gentu, na ovogodišnjoj konferenciji Next u organizaciji kompanije Kaspersky, on taj strah poredi sa onim kada su se početkom 90-ih pojavili mobilni telefoni i kada su se ljudi pitali "Zašto bi nam trebali telefoni bez žice".

- Međutim, pogledajte današnju realnost. Svako od nas ima bar dva telefona. Ljudi se, generalno, plaše novih tehnologija. Kada smo se tih 90-ih uvjerili u korisnost mobilnih telefona, onda smo ih i prihvatili. Vjerujem da će tako biti i sa robotima. Ključ je u tome da ljudima omogućimo da se susretnu sa njima, da polako shvate da ih trebaju – kaže Belpaeme u intervjuu za eKapiju.

Kao ilustraciju toga navodi primjer robota usisivača u američkim domovima. Popularnost za proizvodom tog tipa je naglo porasla u posljednoj deceniji, pa se velike kompanije utrkuju ko će tržištu ponuditi što napredniji model.

Vještačka inteligencija još nije inteligentna

Profesor Tony Belpaeme ima iza sebe nekoliko projekata koji su se bavili izučavanjem kako roboti mogu biti korisni u različitim oblastima, poput pomoći djeci da savladaju strane jezike, ili istraživanja koja su ispitivala ponašanje robota u pedijatriji i uticaja na one kojima je dijagnostifikovan autizam.

Kaže da ga posljednjih dana impresionira na koliko mnogo načina se može primijeniti vještačka inteligencija ili mašinsko učenje.

- Samo posmatrajući internet vidimo koliko u stvari vještačka inteligencija pretenduje da bude inteligentna, iako to nije u potpunosti, ali se stvari i te kako pomijeraju i napreduju. Fasicniran sam npr. jezičkim modelom GPT 2, koji je kreirao OpenAI's, gdje kucajući neku rečenicu sistem vam nudi sljedeću riječ koju želite napisati, sve na bazi sadržaja sa interneta, tj. osam miliona stranica. Model je treniran da predvidi vašu sljedeću riječ. Zar to nije fascinantno?

Iako taj model još nije u potpunosti savršen, jer daje rezultate koje je od ranije prikupio sa interneta, može biti jako koristan.

- GPT 2 radi mnogo bolje nego što je sve prethodno kreirano po tom principu. I dalje reaguje na riječi, jer nije napravljena da reaguje na sliku, što će tek biti izazov.

Belpaeme sa svojim timom radi, kako kaže, na projektima koji drugima nistu interesantni želeći da što dublje proniknu u modele kako roboti mogu biti korisni društvu. U fokusu im je i istraživanje kako robot može reagovati na govor ljudskog tijela.

- Do sada su se naučnici većinom bavili jezičkom interakcijom - da nam robot odgovori, da obavljamo dvosmjernu komunikaciju, ali nemamo robota koji može prepoznati neverbalnu komunikaciju. Činjenica je da 60% onog što kažemo u stvari nisu riječi, već tijelo i njegovi signali. To je polje koje je nama izazovno.

Ljudi su, kaže, vrlo fleksibilni u najrazličitijim okolnostima u kojima se zadese, pa će robot to teško zamijeniti.

- Stvarni svijet je vrlo haotičan, nepredvidljiv i roboti se često ne snalaze dobro sa haotičnim svijetom.

Samovozeći automobili su revolucija

Belpaeme navodi automobilsku industriju kao odličan primjer uspješne primjene robotizacije proizvodnje. To su predvidljive okoline u kojoj se roboti snalaze i 90% proizvodnje obavljaju upravo oni. Tamo gdje su potrebne ručne finese nastupa čovjek.

- To je definitivno oblast u kojoj je ostvaren primat robotike i to je odlična stvar.

Kaže da danas ne razmišljamo o robotici u kontekstu samovozećih automobila.

- Samovozeće auto je u stvari robot, iako ljudi ne razmišljaju na taj način. Upravo će to biti oblast koja će u narednim godinama doživjeti ekspanziju razvoja. Jako je interesantno i uzbuđujuće pratiti kako se velika automobilska imena utrkuju ko će ponuditi bolju tehnologiju za autonomna vozila.

Kompanija Tesla je, kaže, krajem septembra objavila apdejt na svojoj aplikaciji i ponudila uslugu Smart Summon, što omogućava vlasnicima Tesla automobila da kliknu na Summon i vozilo će se samo dovesti do njih. Umjesto da nakon kupovine iz marketa pješačimo do auta, kliknemo na aplikaciju i auto dolazi do nas.

- Trebaće još vremena da takvo nešto vidimo u Evropi, gdje su i drugačije navike građana – kaže Belpeme.

Naš sagovornik ističe da baš na tim primjerima uviđamo koliko je nužno da čovjek i "mašina" rade zajedno, jer jedno od drugog ne mogu biti odvojeni. Roboti ili mašine su tu da podrže čovjeka ili da ga u mnogim okolnostima čak i zamijene.

- Volio bih da se ovaj pravac razvija tako da roboti zamijene čovjeka u teškim ili prljavim poslovima, onima koji su slabo plaćeni. Zar ne bi bilo bolje da to roboti rade?

Uticaj na čovjeka - opasnosti od sajber napada

Istraživanje koje su sproveli kompanija Kaspersky i Univerzitet u Gentu pokazalo je da roboti mogu efektivno da izvuku osjetljive informacije od ljudi koji im vjeruju, ubjeđujući ih da preduzmu nebezbjedne aktivnosti. Na primjer, u određenim scenarijima, prisustvo robota može da ima veliki uticaj na volju ljudi da odaju pristup bezbjednim zgradama.

To istraživanje pokazalo je novu i neočekivanu dimenziju rizika povezanog sa robotikom – društveni uticaj koji ima na ljudsko ponašanje, kao i potencijalnu opasnost i vektor napada koji donosi.

Istraživači su se fokusirali na uticaj određenog društvenog robota koji je dizajniran i programiran za interakciju sa ljudima koristeći humanoidne kanale, poput govora ili neverbalne komunikacije, na gotovo 50 učesnika. Pod pretpostavkom da se društveni roboti mogu hakovati, i da je napadač uspostavio kontrolu u ovom scenariju, istraživači su predvidjeli potencijalni bezbjednosni rizik povezan sa situacijom u kojoj robot aktivno utiče na korisnike da preduzmu određene aktivnosti uključujući:

- dobijanje pristupa ka nedozvoljenim prostorima. Robot je postavljen blizu bezbjednosnog ulaza u zgradu u centru Genta u Belgiji i pitao je zaposlene da li može da ih prati kroz vrata. Uobičajeno, prostoru se može pristupiti prislanjajući bezbjednosnu karticu na čitač pristupa pored vrata. Tokom eksperimenta, nisu svi zaposleni poslušali zahtjev robota, ali 40% njih je otključalo vrata i dopustilo robotu da uđe u obezbjeđeni prostor. Međutim, kada je robot pozicioniran kao dostavljač pice, držeći kutiju dobro poznatog brenda, zaposleni su spremno prihvatali njegovu ulogu i djelovali manje skloni da preispituju njegovo prisustvo ili razloge zbog kojih mu treba pristup obezbjeđenom prostoru.

- pribavljanje osetljivih informacija. Drugi dio studije fokusirao se na pribavljanje ličnih informacija koje se tipično koriste za resetovanje šifri (uključujući datum rođenja, prvi auto, omiljenu boju, i slično). Društveni robot je korišćen ovaj put pozivajući ljude na prijateljski razgovor. Od svih, osim jednog učesnika, istraživači su uspjeli da pribave lične informacije brzinom od jedne stvari po minuti.