Izvor: eKapija | Petak, 18.10.2019.| 11:14
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Karyn Ross, američka konsultantkinja - Kako da primjenite Toyotine principe u svom biznisu

Karyn Ross
Karyn Ross je autor, govornik, konsultant i trener iz države Ilinois u SAD-u i pomaže organizacijama da napreduju, rastu i dosegnu ekspanziju kako u sadašnjem momentu tako i dugoročno.

Osim što se bavi konsultovanjem firmi, vodi i humanitarnu organizaciju "The Love and Kindness" i autorka je knjige "Kako predavati kreativnost i izvrsnost usluga: Lean knjiga za trenere" i koautor Šingo nagrađivane "Toyotin put do izvrsnosti u uslugama".

Kao umjetnica, sa master diplomom vajarstva u Americi, ističe značaj kreativnosti i u biznisu. To je i bila jedna od tema našeg razgovora tokom njenog boravka u Beogradu, povodom učešća na Konferenciji "Quality as Concept", koja je održana u organizaciji Portala kvalitet.

U razgovoru za eKapiju Karyn Ross nam je ispričala kako je u 42. godini započela svoj posao, osnovala firmu, proputovala pola svijeta i kako joj je u svemu tome pomogla - kreativnost.

eKapija: Osnovali ste centar za konsultovanje Karyn Ross Consulting koji se bazira na LEAN principima. Možete li nam reći nešto više o tome ?

- To je riječ koja najpre opisuje Toyotin proizvodni sistem, kako se efikasno i efektno prave autmobili. Način na koji Toyota to radi jeste sa malo utroška vremena, energije i resursa. Sada, možemo te principe, alate i praktične primjere koje je Toyota izumjela da primjenimo na različite grane industrije i biznisa.

Uzmimo na primjer jedan sportski tim, gdje imate igrače i jednog trenera koji ih usmjerava i obučava. Ako želite da budete bolji, morate da vježbate. On vas usmjerava na položaj ruku, nogu, kretanje, te da li treba nešto da vježbate više ili ne. Kada bi to prenijeli i na biznis, gdje bi vas neko obučavao, vodio i pomagao i usmjeravao na stvari koje dobro radite a da mijenjate stvari koje vam loše idu i poslovanje bi bilo drugačije, te ne bi bilo problema. Tako sva ta pravila i principe iz sporta možemo primjeniti i u poslu, te je moja uloga kao trenera da usmjerim svoje klijente.

eKapija: Koji su to principi koje Toyota primjenjuje?

- Ima ih mnogo, prvi je da uvijek počnete sa svrhom. Zašto radimo baš taj posao? Dakle, moramo da damo određenu vrijednost kupcu, klijentima ali i svojoj kompaniji, jer često zaboravimo zašto smo krenuli u neki posao i koji je bio njegov smisao.

Druga stvar je da moramo da gledamo iz ugla klijenta, a treća da imamo tok u našem poslovanju. Često radimo više stvari odjednom, bez nekog reda, umjesto da završavamo jedno po jedno. Ako, primjera radi, treba da izdamo određene formulare našim klijentima, u želji da završimo svih deset odjednom, pravimo grešku, jer onda prvi klijent, koji je odmah predao zahtjev za nekim dokumentom čeka nepotrebno dugo, a zbog čega bi to radio? Umjesto toga, možemo da sačuvamo dragoceno vrijeme našem klijentu i da po završetku formulara odmah ga i predamo klijentu.

Ne znam kako je u Srbiji trenutno, ali u SAD-u, ukoliko želim neki proizvod preko Amazona, znam kad će stići, u koliko sati, i gdje je paket u svakom momentu. To se danas očekuje od svih kompanija, da pruže tu brzinu i kvalitet usluga.

eKapija : Prema Vašem iskustvu, koji je najčešći problem u razvoju i funkcionisanju neke kompanije ili organizacije?

- Bilo da su u pitanju hoteli, restorani ili IT kompanije, desi da se su zaposleni često okrenuti sebi da nekad zaborave na klijente, koji danas imaju velika očekivanja od njih, da usluga bude kvalitetna, da bude brza, po koliko-toliko niskoj cijeni.

Prvo što moramo da uradimo jeste da vidimo šta naše kupce zanima i šta žele sada, ali i u budućnosti, a onda da vidimo šta možemo da uradimo za nas, kao kompaniju, jer, ako nemamo klijente – nema ni kompanije.

eKapija: Koja je uloga kreativnosti u tom procesu?

- Uglavnom kada dođem u kompanije prvo razgovaram sa direktorima, menadžerima, te pokušavamo da uočimo gdje je taj problem ili kočnica koja ih zaustavlja u daljem razvoju. Tu nastupa kreativnost – kako bismo smislili drugačiji način rada, jer kada imate ideju, onda slijedi drugi korak, realizacija ideje.

eKapija: Mnogi od nas kažu da nisu kreativni, da je kreativnost kao talenat - ili je imate ili je nemate. Da li je, onda, moguće vježbati kreativnost?

- Svi ljudi su kreativni, svi smo rođeni sa tim. Sva djeca vole da crtaju, pišu, da se igraju i imaju mnoštvo ideja. Ako im date poklon u kutiji ne mare mnogo za poklon koliko za kutiju i ukras. U njihovoj mašti to može biti samo kutija, ali i svemirski brod. Kako odrastamo učimo da pratimo sve više pravila i mislimo da nismo kreativni, da su naše ideje glupe, a da je kreativnost samo za umjetnike. Ali nije. Stoga, moramo da ponovo otkrijemo sebe.

eKapija: Kako i koliko često onda treba vježbati kreativnost?

- Možete svaki dan po 15 minuta raditi nešto što, inače, ne radite. Čak i ako samo crtate na papiru, to je dovoljno za vaš mozak da se razvija. Možete i da se igrate sa djecom i da prihvatite njihova imaginarne svijetove, nemojte ih sputavati, jer se i vi kroz taj proces razvijate.

eKapija: U kojoj mjeri je teško promijeniti navike i neke naučene obrasce ponašanja koji nas koče u progresu i profesionalnom razvoju?

- Teško je, jer najteže mijenjamo sebe. Baš iz tog razloga su nam potrebi treneri kao u sportu. Nerijetko nismo ni svjesni mnogih radnji i navika, ali, ako imam nekoga ko može da nam ukaže na to, ili na nešto što ne vidimo, biće lakše. A tu je bitan faktor, upravo trener.

eKapija: Koliko vremena je potrebno za prve rezultate?

- Zavisi. Ali rezultati su tu veoma brzo. Često mi se dešavalo da se sve dogovorim sa direktorima, menadžerima i kažem da ću doći opet za mjesec dana, da vidimo šta se promijenilo. Međutim, rezultat bude – ništa. Zauzeti su, ili zaborave ili čak nemaju hraborst da nešto promjene. Ali, ako se sa ternerom viđate svaki dan i probate nešto novo, za dvije nedelje videćete neki napredak.

Nakon četiri do šest nedelja, kada prođem period obuke s mojim klijentima, kažem im da je njihov red da pomognu nekome drugome. Često se uplaše i kažu " ja to ne mogu", "nisam spreman", ali u biti sve je jednostavno - ako ste vi mogli, moći će i drugi. Važno je samo da probate, pa ako nešto daje rezulatte ostavite ga, ako ne, mijenjajte.

eKapija: Danas se dosta insistira na perfekcionizmu. Nerijetko, zbog toga prisutna je frustiranost kod ljudi. Kako se boriti sa zahtjevima prijatelja, roditelja, direktora – društva?

- Sviđa mi se ovo pitanje, jer biti ili radiiti savršeno je nemoguće. Uvijek treba probati različite stvari, ali bez brige o tome da li će nešto biti perfektno. Svi smo ljudi, svi griješimo i to je dio naše prirode. Ali na greškama treba da učimo. Treba da pokušavamo i pokušavamo i pokušavamo…. da radimo na sebi i svom samopouzdanju.

eKapija: Šta ste naučili o ljudima i njihovim strahovima i dilemama?

- Ljudi stalno govore sebi šta ne mogu da urade. Henry Ford poznati industrijalac je lijepo rekao, "bilo da misliš da možeš ili ne možeš, u pravu si". Provodimo svoje vrijeme navodeći razloge sebi zbog čega nešto ne možemo da uradimo, ili zbog čega neka naša ideja neće uspjeti.

Moramo da se oslobodimo te rečenice "Ja ne mogu". Kada razgovaram sa ljudima, kažu mi "ali ja ne znam to da radim", tada ih pitam "jesi li probao ikad"? Znate, šta je odgovor u 80% sklučajeva -" ne, nisam probao."

Tu nam, takođe, trener može pomoći. Moj posao je da ohrabrim i da podstaknem na nove radnje. Kada radite nešto novo, često vodite prijatelja sa sobom kako biste imali nekoga kraj sebe. Kad imate trenera, on može ići sa vama, da bude tu, da vam pomogne na tom novom putu.

eKapija: Šta je Vas insipirisalo da se bavite ovim poslom?

- Moj otac je bio profesor i vidjela sam koliko je bitno da imate nekoga da vam prenosi znanje. Uvidjela sam da je ljudima potrebna pomoć, a da je cilj isti - sportski tim želi da osvoji kup, biznismeni da dobiju klijente. Počela sam da vježbam sama i shvatila da je najbolji način da uradite nešto da ne razmišljate previše, već da se samo upustite u to.

Inače, do svoje 42. nisam radila, suprug mi je profesor na Harvardu, a ja sam brinula o djeci. Kako su odrasli i otišli na fakultete, željela sam da pronađem nešto za sebe. Tako je počeo moj put.

eKapija: Kao umjetnica, kako se borite kada upadnete u blokadu ili kada nemate dovoljno inspiracije i kreativnosti?

- Pokušam nešto novo. Svaki dan pišem, crtam… Nekad sjednem i napravim listu običnih kućnih stvari koje bih mogla da uradim. Kako vodim i humanitarnu organizaciju, gdje o administraciji ne znam mnogo, onda guglam kako se završavaju i sprovode određene procedure. Tako stalno učim, trudeći se da sebi stalno zadajem nove izazove.

Sandra Petrović

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.