Izvor: eKapija | Srijeda, 11.09.2019.| 13:39
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Čistilište - nova metoda gospodarenja smećem?

(Foto: kanvag/shutterstock.com)
Poslije gospodarske ekologije - uništi gospodarstvo i nemaš problema sa ekologijom, nastupa nova era postupanja sa smećem. S obzirom na to da u Hrvatskoj svaki mjesec u nekom gradu plane deponija, reciklažno dvorište ili sabirni centar smeća, pokušao sam naći adekvatan naziv za tu metodu postupanja sa smećem, piše Tomislav Grizelj, direktor firme Grizelj.

- Došao sam na ideju da požare na deponiji, sabirnom centru, reciklažnom dvorištu smeća nazovem "Čistilište" – čišćenje nečeg što se ne može korektno reciklirati, oporabiti ili prodat, a smeta. Riječ "Čistilište" smatra se za nešto između pakla - stanje na terenu - i raja, što obećava politika i traži zakonodavstvo. Zanimljivo je da Biblija nigdje ne spominje "čistilište" kao neku među fazu, tako da nazivom "Čistilište" neću ući u sukob s Crkvom - kaže Grizelj.

Imamo novi sistem gospodarenja sa smećem, a to je "Čistilište" - Zapali i procesom spaljivanja načiniš destrukciju – uništiš ono što ti ne treba, smeće, što se ne može reciklirati ili oporbom pretvoriti u eko energiju – iskoristiti. S obzirom da zagađivač plaća, Grizelj predlaže da se vlasniku smeća naplati aktiviranje i primjeni Zakon o zaštiti okoliša Hrvatske koji je na snazi od 1. septembra 2019. po svim članovima, a po kojem se onečišćenje penalizira s 10.000 EUR po toni. Uz prethodno dobro osigurane zalihe skladišta, deponije, reciklažnog dvorišta sa ili bez okolinske/okolišne dozvole za sakupljanje raznog otpada – smeća, slučajno nastaje požar i nastupa proces "Čistilišta" – spališ smeće i naplatiš.

- Nije mi poznato da netko spaljuje otpad – koji je reciklant ili energent koji se može oporabiti, zato odgovorno smatram da "Čistilište" ima svoju novu funkciju u gospodarenju i zbrinjavanju smeća.

Mjerenja aero zagađenja u zoni požarišta je totalni nonsens jer tu i ne može biti aero zagađenja koje je prisutno iznad požarišta i distribuira se na desetine kilometara okolo u obliku padavina lebdećeg popela koji nosi sa sobom sve elemente od smrada do kontaminatora. Ko provodi u Hrvatskoj sanaciju požarišta, bilo na deponiji smeća ili na šumskom požarištu, poslije koga ostaju enormne količine pepela, čađi, neizgorive materije?

- Svi znamo da gašenje požara vodom uzrokuje kontaminaciju tla, a i kiše i snijeg kao redovna prirodna pojava čestice požarišta distribuiraju u vodocrpilišta ili vodotokove. Pa u Splitu imamo, poslije požara, zamućenu vodu jer nitko nije mogao filterskim postrojenjem predvidjeti toliko opterećenje vode mikro česticama koje nosi voda sa požarišta koje nije dekontaminirano, već je bitno ne gori više! Zbrajaju se štete prema raslinju, maslinama, vinogradima, šumi, a ko pita za posljedice prema tlu i prirodi??? - pita se Grizelj.

Pitanje potrebe da se "smanjenje količina otpada penalizira", nedavno je postavio Viktor Simončič u jednom od svojih "poučaka". Postavio je pitanje nije li spaljivanje u (ne)namjernima požarima najjeftiniji način zbrinjavanja otpada na štetu građana i društva. Zbrinuti tonu otpadne plastike može koštati i do 200 EUR po toni, a opasnog otpada čak nekoliko hiljada evra po toni. Kazne za odgovorene su u takvim slučajevima simbolične u odnosu na "uštede". Simončić smatra da bi u slučajevima kada se dogodi požar na odlagalištima i/ili pogonima za obradu otpada, i kada se požarom smanji količina otpada kojeg treba zbrinuti, razliku u cijeni, to jest iznenadnu "uštedu", trebalo penalizirati po cijenama na tržištu.

- Podržavam takav prijedlog i predlažem čak i neku minimalnu cijenu penalizacije: za čišćenje zgarišta 50 EUR/m2 – 250 EUR/m2 plus troškovi zbrinjavanja kontaminiranje materije 1.000 EUR/t – 10.000 EUR/t kao što su Amerikanci naplatili British Petroleumu u za naftu u moru. Bi li se i tada riješio problem "čistilišta" - pita se Tomislav Grizelj.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.