Izvor: eKapija | Srijeda, 10.07.2019.| 15:13
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Kako je NASA pomogla da traktori sami voze

(Foto: YouTube)
U posljednje vrijeme mnogo se priča o autonomnim automobilima, ali moderni farmeri već više od jedne decenije koriste tehnologiju kojom se traktori "sami voze".

Priča počinje sa GPS-om, sredinom 90-ih godina prošlog vijeka, u Ilinoisu, kada je ovaj sistem uveden u poljoprivredu. Kompanija John Deere u to vrijeme počinje da eksperimentiše sa revolucionarnim tehnologijama, pa je na ovaj način nastojala da utvrdi prinos usjeva na različitim dijelovima obradivih površina.

Takve informacije su mogle pomoći poljoprivrednicima da odrede koja sjemena, kao i načini obrade su najproduktivniji, a samim tim i na koji način je najbolje da investiraju svoj novac.

Ali John Deere je htio da ide korak dalje i da stvori sistem pomoću kojeg bi traktor mogao da "upravlja sam". Izazov je bio, prostim riječima, kako da takva autonomna poljoprivredna mašina tačno "zna" gdje nešto treba da radi. Dakle, bila su potrebna izrazito precizna mjerenja, jer bi šteta, u suprotnom, bila višestruka, pa se cijela zamisao instaliranja opreme za satelitsko navođenje zasnivala na ideji preciznijeg uklapanja prohoda (preciznije vođenje mašina i smanjenje preklopa tokom određenih poslova).

Tu u priču ulaze naučnici iz NASA-ine Jet Propulsion Laboratory (JPL), gdje je zapravo i razvijen prvi GPS sistem. Oni su u to vrijeme već radili na glavnom dijelu, odnosno rješenju – kako, putem interneta, precizno odaslati podatke prikupljene putem satelitskog navigacionog sistema.

Zajedno su došli do rješenja, tako što su međusobno povezali sisteme. Pomoću tog novog softvera omogućeno je satelitsko navođenje poljoprivrednih mašina, odnosno traktori su "sami" mogli da obavljaju poslove s preciznošću do 10 centimetara odstupanja, što je omogućilo da ove mašine danas obavljaju poslove na poljima širom svijeta, piše sajt stocnahrana.com.

NASA-ina podrška je dovela do novog koncepta precizne poljoprivredne proizvodnje, bez suvišnog rasipanja resursa, svake vrste. Tačni podaci su uslovili novu agrarnu eru – uz smanjene troškove, povećane prinose i bolji kvalitet.

Upotrebom sistema navigacije za traktore smanjuju se i troškovi goriva, kao i oni usljed habanja dijelova, a svakako je velika prednost i to što je na ovaj način smanjena mogućnost povrede na radu, kao i nesreća. Štedi se vrijeme, jer se poslovi lakše i brže završavaju, a tu je i mogućnost rada noću, zamor je manji, a pomoću navigacije je moguće, recimo, tačno odrediti razdaljinu između sadnica, uz porast rentabilnosti.

Hiljade farmera širom svijeta, godinama unazad, koriste traktore koji "sami voze". Trećina poljoprivrednih zemljišta u Sjevernoj Americi se obrađuje pomoću ovog sistema, kao i polovina u Evropi i Južnoj Americi, dok u Australiji govorimo o čak 90 procenata.

Sve to zahtijeva i određene troškove; od same opreme do instaliranja signalnih tornjeva. Ipak, koncept precizne poljoprivredne proizvodnje je sve prisutniji i na ovim područjima.

Možemo samo zamisliti kakve bi rezultate, uz pomoć ove tehnologije, imali naši preci, u vrijeme kada je njihova svakodnevica bila teško zamisliva bez poljoprivredne proizvodnje.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.