Izvor: Energetika.ba | Ponedjeljak, 20.05.2019.| 15:34
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Više od 30.000 plastičnih boca izvučenih iz Neretve čeka reciklažu - U Hercegovačko-neretvanskom kantonu nema firmi za recikliranje plastike

Ilustracija (Foto: Africa Studio/shutterstock.com)
Mostarski ekolozi iz rijeke Neretve izvadili su više od 30.000 plastičnih boca i sada su u problemu jer ih nemaju gdje adekvatno reciklirati, te strahuju da bi mogle ponovno završiti tamo od kuda su i izvađene – u koritu rijeke Neretve.

Predsjednik ekološke Udruge Majski cvijet Oliver Arapović, kako kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) u mostarskom naselju Buna-Zaton u svome dvorištu čuva više od 30.000 plastičnih boca i čepova koje nema gdje reciklirati, jer navodi sustav ne funkcionira.

Ekološka udruga djeluje od 2005. i radi na zaštiti okoliša intenzivno, provodeći razne akcije na terenu. Ali, problem koji ih je zadesio s nagomilanim plastičnim bocama ne znaju kako riješiti, jer ne nailaze na razumijevanje relevantnih osoba ni na jednom nivou vlasti.

- Iz ove udruge je otišlo više od 200.000 boca na reciklažu, a sada imamo problem što ove boce nismo u mogućnosti da riješimo. U BiH, samo u Sarajevu ima jedna firma koja se bavi recikliranjem ovih boca, a mi nismo u mogućnosti da platimo transport da bi one dospjele do krajnjeg korisnika koji se bavi ovom vrstom posla - pojasnio je Arapović.

U Mostaru, kako tvrdi, a ni na području Hercegovačko-neretvanskog kantona se niko ne bavi adekvatnim recikliranjem plastike, niti nailaze na razumijevanje vlasti, tako da je prinuđen nagomilane boce čuvati u dvorištu svog imanja.

Dolina Neretve (Foto: vagabond54 /shutterstock.com)
Kao rješenja je dobijao prijedloge da plastiku spali ili odvezu na deponiju što je za njega, ali kako tvrdi i sve ekološke standarde neprihvatljivo.

- Veliki problem nam predstavlja da se ne bi ponovno to vratilo u korito rijeke Neretve - pojasnio je Arapović.

Nakon niza neuspješnih pokušaja u potrazi rješenja su razmišljali i da razumijevanje zatraže iz susjedne Republike Hrvatske. No, odustali su od te ideje kada su ustanovili koliko je komplicirano uraditi papirologiju i prijevoz preko granice, a uz to u Hrvatskoj se odavno radi reciklaža plastičnih boca po komadu.

- Nadamo se u budućnosti da ćemo imati više razumijevanja kako ove boce ne bi otišle nizvodno, jer bi negativan efekt imali grad Čapljina. Također, nizvodno i grad Metković, a kumulativni efekt i Opuzen, odnosno sama delta rijeke Neretve. To znači i sam ulaz u Jadransko more. Pozvao bi i apelirao na Republiku Hrvatsku da nam u vidu bilo kakve suradnje pomognu kako bi riješili ovaj problem - kaže Arapović.

Korita rijeka u Hercegovini puna smeća

Nakupljene boce, kako ističe, samo su jedan vid i oblik onečišćenja koji završava u rijeci, te podsjeća da tu ima dosta drugog krutog otpada kao što su granje, plastika, stiropor, metal, staklo…

Iako su proradili kolektori i, po mnogima je Neretva sada u zadovoljavajućem stanju, Arapović ipak podsjeća na težak položaj flore i faune.

- Što se tiče same flore i faune Neretva je doživjela jedan veliki krah. Biljne i životinjske vrste su ugrožene. Na ovom području obitava puno ugroženih vrsta s IUCN liste kojih je ostalo od 3 do 5%. Tu bi se trebale napraviti strukovne analize, istraživanja, nulto stanje, te da struka pristupi tome ozbiljno kako bi se u Neretvu poboljšale i vratile populacije mekousne pastrmke i ostalih vrsta kao endema - ističe Arapović.

Takođe, smatra da treba raditi i na povratku kupača na Neretvi, ali i okupljanju ljudi i djece te sportskih aktivnosti koje su vidno nestale.

- Nekada su na Buni održavana evropska i svjetska takmičenja na divljim vodama u kajaku, a ta staza sada gotovo da i ne postoji. A, imamo tako lijep krajolik tri rijeke kojim je ovdje maćehinski odnos ljudi i inače vlasti prema njima gotovo sve uništio. A, rijeka Neretva je prirodni rezervat, njeno ušće je spomenik prirode, kao i rijeke Buna i Bunica sa svojim izvorom - naglašava Arapović.

To područje, kako tvrdi treba da dobije više pažnje i više značaja, jer podsjeća samo mjesto Buna je bilo u Evropi i u svijetu poznato kao sportsko rekreacijski centar. Sada, kako ističe, tu nema ništa, a da bi stvar bila gora upozorava da je to nasilno izbačeno s popisa spomenika prirode što je nepravično.

- Mi se borimo upravo protiv toga i da se ovom lokalitetu i mjestu Buna vrati značaj koji je uživala i treba da uživa -kaže Arapović.

Ilustracija (Foto: shuttestock.com )
Hidroelektrana bi narušila floru i faunu

Uz sve to podsjeća u toku je već petu godinu borba protiv izgradnje mini hidroelektrana, za koje su stručnjaci, tvrdi, u prije rata utvrdili da bi bila pogubna.

- Strašno negativan utjecaj bi napravila. Imali bi problem, jer se endemske vrste ne bi mogle mrijestiti u svojoj matičnoj rijeci Buni, odnosno uzvodno ne bi mogle ići u gornji tok rijeke Neretve. Isto tako ne bi mogli vršiti ni migraciju iz Bune, ni u gornji tok ni u donji. Kada su ekstremno velike vode dešavalo bi se da ljudi koji žive uz vodu da imaju poplave, imali bi uništenje spomenika prirode koji je ostao netaknut. Ta elektrana se samo naziva mini, a zapravo je mega hidroelektrana. Mi bi tu imali 650 m betonskih zidova na jednu i na drugu stranu, 3 m visoki zid sa strojarnicom s druge strane i to u dužini od 580 m. Bio bi podignut vodostaj na oko dva metra. Gore bi bilo jezero, a ovaj drugi dio je nasip šljunka. Tako bi ljudi u Ortiješu i na Buni bili u ekstremno velikim vodama, odnosno često plivali - pojasnio je Arapović.

Stoga podsjeća da je Buna uvijek bila prepoznata po turizmu i sportsko-rekreativnom turizmu i da je za nju Evropa čitava znala.

- Sada jednostavno na Buni nema niko, niti ko dolazi, niti boravi, što je žalosno - zaključio je Arapović navodeći kako se bez prave politike i osvještavanja cjelokupne javnosti neće i ne može promijeniti bez obzira na entuzijazama pojedinaca i manjih skupina, koje na tome neumorno rade.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.