Musolinijev bunker u funkciji umjetničke galerije

Bunker koji je fašistički diktator Benito Musolini dao izgraditi u Rimu odnedavno je pretvoren u umjetničku galeriju, u kojoj će savremeni umjetnici izlagati svoje radove.

Na površini od 475 metara kvadratnih, koliko zauzima podzemno sklonište, izložena je postavka slika i instalacija italijanskih umjetnika: Alfreda Rapetija, Fabiane Rosoli i Rikarda dala Kijeza. Djela su dio izložbe pod nazivom "Konfrontacije", koju je organizovao grad Rim i Umjetnička galerija "Ca D`Oro".

Duče, kako su zvali Musolinija, bio je oprezan i tokom svoje fašističke vladavine dao je napraviti podzemna skloništa ispod privatne rezidencije vila "Torlonija", kao i ispod svoje kancelarije u Palati Venecija u Rimu. Danas su to dva najveća podzemna skloništa u Rimu, pored bunkera-galerije u predgrađu "Esposizione Universale Roma" (EUR).

Riječ je o nimalo prijatnom prostoru, veoma okrutnom, koji je u suprotnosti sa ugodnim prostorima umjetničkih galerija, podzemnim dvoranama i uskim hodnicima izdijeljenim betonskim stubovima. Bunker ima spoljašni betonski zid debljine 20 centimetara i vakuum prostor od 1,25 metara između zida i unutrašnjeg dijela skloništa.

Izgrađeno ispod Palate deli Ufisi, konstrukciju skloništa naručio je sam Musolini 1942. godine, kako bi zaštitio visoke zvaničnike i zaposlenike koji su radili u zgradi.

Posjetioci danas u galeriju silaze stepenicama sa strane zgrade, koje vode ka armiranim vratima otpornim na bojni gas. Od ovih vrata umjetnost se miješa s ostacima užasa rata i zamjenskim drvenim klupama, jer su originali na kojima su izbjeglice sjedile i čekale bombardovanje grada ukradene iz skloništa po završetku rata.

U organizaciji koja vodi administrativne poslove javnih objekata u ovom predgrađu saznajemo da je bunker mogao primiti do 300 osoba, koje su u prostorijama bile odvojene prema njihovim profesionalnim dužnostima.

U prostorijama su još vidljivi podsjetnici originalne svrhe nove galerije, kao što su bicikli za pokretanje dinama koje bi obezbijedile struju cijelom kompleksu i pokrenule ventilacioni sistem.

Istovremeno, u glavnoj dvorani moguće je vidjeti elemente koji posjetioce podsjećaju na glavni štab vojske, koja se spremala da u Drugom svjetskom ratu brani Rim od savezničkih snaga. Među ovim predmetima su gas maske, kalendar sa datumom 8. septembar 1943. godine, danom kada je maršal Pietro Badođio potpisao primirje i krpena lutka obučena u uniformu kakvu su nosili vojnici u to vrijeme.

Troje mladih savremenih umjetnika integrisali su svoje umjetničke radove u ovako ekscentričan prostor i po reakciji publike uspjeli su u svom umjetničkom poduhvatu.

Bunker se nalazi u zapadnom dijelu grada koji Rimljani poznaju kao EUR, skraćeno od "Esposizione Universale Roma". Originalno nazvan E42, prostor je veliki kompleks izgrađen i planiran za potrebe Svjetskog sajma u Rimu 1942. godine, koji nikada nije održan zbog izbijanja Drugog svjetskog rata. Danas luksuzno predgrađe, izgrađeno je tokom fašističke vladavine za potrebe univerzalne svjetske izložbe i klasični je primjer arhitekture toga vremena. Relativno je mirno područje višemilionskog grada, sa impresivnim zgradama, dobro planiranim širokim ulicama, brojnim restoranima i galerijama, prostranim parkovima, pa čak i manjim jezerom. U ovom dijelu grada velike kompanije imaju svoja sjedišta, a i nekoliko italijanskih ministarstava smješteno je u predgrađu EUR.