(1872. – 1965.) Helena Rubinštajn: Vulkan od metar i po

Rođena je u Krakovu kao prva od osam kćeri u ortodoksnoj jevrejskoj porodici. Prema očevoj želji pohađala je medicinsku školu u kojoj ju je privlačila samo laboratorija. Sljedeća očeva želja bila je da se sa 18 godina uda za 35 godina starijeg čovjeka. Helena je imala svog kandidata, siromašnog studenta medicine. Poslije dramatičnih svađa roditelji su digli ruke. Ubrzo ih je ubijedila da je pošalju u Australiju, na godinu dana, kod ujaka.

Na put je pošla sa 12 teglica kreme za lice. Mama joj je za svaki mjesec spakovala po jednu. U Australiji je Helenin porcelanski ten bio prava atrakcija, pa je i krema postala tražena. Zaposlila se u apoteci, naručila iz Poljske još pomade i otkupila recept od poljskog doktora Likuskog. Uskoro je kremu pravila sama i dala joj ime "valaze". Za marketing se pobrinuo Edvard Titus. Mladi američki novinar napisao je članak o čudotvornoj kremi. Uskoro je Helena imala 15.000 narudžbi.

Preselila se u Melburn i 1902. godine otvorila prvi salon. Uspjeh je bio ogroman, pa Helena odlazi u Evropu, sakuplja ideje o širenju posla, ali i uči od dermatologa, botaničara, nutricionista. Salon je povjerila sestri. Zaradile su tada nevjerovatnih 100.000 dolara.

U Londonu se 1097. godine udala za Edvarda Titusa. Posvađali su se na medenom mjesecu, a razbješnjela Helena se utješila kupovinom biserne ogrlice i tako otkrila svoju strast prema skupocjenim stvarima. Tu je otvorila drugi salon i ponovila uspjeh iz Australije. Prva je uvela podjelu kože na tri tipa, proizvodila je kreme za dan i noć, tonike, maske... Obaveze joj nisu smetale da 1909. rodi prvog, a 1912. godine drugog sina.

Pred početak Prvog svjetskog rata otvorila je salon u Parizu, upravljanje je povjerila jednoj od sestara, a sama se posvetila društvenom životu. Stan su krasile slike Pikasa i Braka, a ona je goste dočekivala u kreacijama Koko Šanel, Pola Poarea...

Početkom 1915. porodica se preselila u Njujork u strahu od rata. Iste godine tamo je otvorila "Institut ljepote Helena Rubinštajn" i upoznala prvu suparnicu – Elizabet Arden. To je bio podsticaj da otvori salone u Bostonu, San Francisku, Filadelfiji, Čikagu i Torontu i pokrene nov način distribucije. Njeni proizvodi našli su se na policama uglednih robnih kuća, a obučene prodavačice savjetovale su kupce o odgovarajućem kozmetičkom preparatu.

U salonu su uvedeni 24-časovni tretmani uljepšavanja, koji su uključivali kupanje u mlijeku, masaže, solarijum, gimnastiku i ishranu na bazi voća i žitarica. U njenom katalogu je 1923. godine bilo 28 preparata za njegu, 160 artikala dekorativne kozmetike i linija krema za mršavljenje.

Poslije niza rastanaka i mirenja razvela se 1936. i preudala 1938. godine za gruzijskog princa Arhila Gureličkonija. Zbog prijetećeg rata još jednom se iselila iz SAD-a i obilježila povratak u Njujork novim trijumfom: izmislila je vodootpornu maskaru. Poslije rata obnovila je sve salone u Evropi. Sa 86 godina krenula je na veliku turneju po Dalekom istoku i Australiji.

Pred samu smrt u njen njujorški stan provalili su lopovi. U novčaniku je imala 200 dolara i ključ od sefa. "Novac i nakit su u sefu", rekla je. "Da biste ga otvorili, morate znati gdje je. Živa vam neću reći, a bez mene ga nećete naći. Prestara sam da se bojim smrti, a uostalom, šta će mi život u siromaštvu. Sad se gubite!" Bili su toliko zbunjeni da nisu ni primjetili slike vrijedne milione i skupocjene bunde u ormarima.

napomena: tekst preuzet iz časopisa Blic Žena