Šest godina nakon dobijanja koncesije, britanska firma Mineco privodi kraju radove na Rudniku olova u Olovu, a krajem 2017. će rudnik otpočeti da radi i zaposliće 200 radnika.
Nevjerovatan podatak da je šest godina potrebno od dobijanja koncesije do otpočinjanja posla svjedoči kompleksnosti procedure koja očekuje sve one koji bi da ulože novac u eksploataciju prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine, piše
Faktor.Veliki potencijal BiHDoktor Sabid Zekan koji predaje na Rudarsko geološko građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli u razgovoru za Faktor ističe da je BiH zemlja izuzetno bogata rudama i mineralima.
Navodi sljedeće potencijalne mineralne sirovine BiH koje su pogodne za eksploataciju i to ugalj, mineralne, termalne i termo-mineralne vode, kamen tehnički i kamen arhitektonski, rude željeza (Vareš i Ljubija), boksit (Vlasenica, Srebrenica, Jajce, Hercegovina, Krajina), olovo (Olovo), mangan (Krajina), hrom (Vareš), olovo-cink (Srebrenica), zlato i srebro (Srebrenica i Fojnica), magnezit (Kladanj), opekarske gline (Posavina, Krajina, Srednja Bosna), šljunak i pijesak (doline rijeka Save, Drine i Bosne), azbest (Ozren), nafta (Majevica), so (Tuzla), gips (Šipovo, Donji Vakuf), kvarcit (Gornji Vakuf), kvarcni pijesak (Tuzla i Krajina), cementni laporci (sjeverna Bosna), bentonit (Šipovo) i niz drugih.
- U BiH je na malom prostoru velika koncentracija ruda što nas svrstava u red jedne od zemalja najbogatije rudama. Rudarstvo u BiH bilo je jedno od najrazvijenijih u Jugoslaviji. Poslije rata dolazi do propasti rudnika na što je utjecaj dijelom imalo svjetsko tržište, ali većinom se radilo o negativnom efektu tranzicije iz socijalističkog u kapitalistički sistem. Sačuvani su rudnici koji su u strateškom interesu država poput rudnika uglja. Rudnici metala i nemetala su uglavnom propali i sad se čekaju novi investitori da investiraju – pojašnjava doktor Zekan.
Prepreke u investiranjuKako piše Faktor, prepreka na putu investicija je mnogo. Za početak tu je pitanje nadležnosti jer za neke resurse poput kamena i vode je zadužen kanton, ističe Zekan, dok je za druge poput uglja i nafte zadužena Vlada FBiH. Tom podjelom se došlo do kompleksne situacije da je usložnjena procedura dobijanja dozvola i stvorena je birokratija kao velika prepreka privatnim investicijama.
- Drugi problem je što država odnosno entitet FBiH nije investirao novac u istraživanje o mogućim rezervama, eksploataciji i plasmanu mineralnih sirovina da investitore možemo dočekati s gotovim projektima – pojašnjava doktor Zekan.
Od sporadičnih slučajeva privatne inicijative u eksploataciji mineralnih sirovina izdvaja projekat Rudnika olova u Olovu, eksploataciju magnezita u Konjuhu, eksploataciju boksita, radove na istraživanju zlata u Fojnici te još neke. Ali sve je to nedovoljno u poređenju sa potencijalima koje BiH posjeduje.