(1260.) Grad Bihać: Prije 746 godina Bihać proglašen slobodnim kraljevskim gradom

Bihać, grad na rijeci Uni, smjestio se između planina Plješevice i Grmeča. Zahvaljujući povoljnim geografsko-klimatskim uvjetima, ovaj prostor naseljen je još u paleolitskom razdoblju. Od VIII stoljeća prije nove ere, Bihać i njegovu okolicu naseljava pleme Japoda koje se sredinom IV stoljeća prije nove ere pokorili Rimljani. Početkom VII stoljeća područje Bihaća naselili su Slaveni, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi iz tog vremena.

Prvi gradovi oko rijeke Une, prema historijskim izvorima, nastaju sredinom XIII stoljeća. Bihać, središte Pounja, prvi put se spominje 26. februara 1260. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV, kao grad sagrađen na Otoku sv. Ladislava, u vlasništvu benediktinske opatije iz Topuskog. Godine 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom sa svim pravima, što mu je osiguralo samostalni razvoj.

Povelja iz 1271. godine potvrđuje da je Bihać u tom vremenu uživao povlastice slobodne gradske općine. Na čelu općine nalazio se gradski starješina ili major villae, koji je zbog svoje uloge često bio nazivan i sucem. Njegovu odluku mogao je promijeniti samo kralj ili njegov tovarnik (tovarnik je ubirao daće na području općine). Uz gradskog starješinu postojala je kurija ili magistrat. To je bio zbor predsjednika koji se sastojao od građana koji su za ovu dužnost polagali prisegu. Grad je imao i bilježnike (notare) koji su vodili sudske i druge građanske zapisnike.

Nakon proglašenja slobodnim kraljevskim gradom, Bihać se razvio u urbani gradski, trgovački i zanatski centar. Grad je bio opasan bedemima, četverokutnim i oblim tornjevima i debelim zidovima. Najstariju gradsku jezgru sačinjavala je i okrugla kula pred kojom su bile smještene crkve, samostani i kuće za stanovanje. Bihać je u tom vremenu imao sedam crkava među kojima se isticala crkva sv Antuna.

Godine 1434. ugarsko-hrvatski kralj Sigismund poklanja Bihać hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopan, pod čijom vlašću će ostati do početka XVI stoljeća. Izborom Ferdinanda Hasburškog za hrvatskog kralja 1527. godine Bihać je ponovo došao pod kraljevsku jurisdikciju. Potvrđene su mu stare povlastice, a kraljev namjesnik za upravitelja bihaćke tvrđave postavlja kapetana koji obavlja i dužnost zapovjednika posade u Ripaču.

Bihaćka kapetanija, jedna od četiri hrvatske kapetanije, sredinom XVI stoljeća obuhvatala je Bihać, Ripač, Sokolac, Drežnik, Tržac, Slunj, Cetinu, Izačić, Toplički turanj, Brekovicu, Ostrožac, Vrnograč, Pernu, Stijenu, Cazin, Bužim i još neka mjesta. To je razdoblje kad se Bihać našao na snažnom udaru Osmanlijskog carstva. Više od stotinu godina branitelji Bihaća su se odupirali osmanlijskim napadima da bi 1592. godine njihova odbrana bila slomljena, a Bihać osvojen.

Formirani Bihaćki sandžak ušao je u sastav Bosanskog elajeta. Bihać postaje jedno od najvažnijih uporišta najzapadnije provincije Osmanskog carstva iz kojeg se planiraju daljnji napadi i prodori prema zapadu. Bihać je postao sjedište kapetanije, sandžaka i kadiluka.

Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina, a time i Bihać, ulazi u sastav Austro-ugarske. Otpor Bišćana novoj okupaciji skršila je austrougarska vojska 19. septembra 1878. godine, kada je zauzela Bihać. Za tog perioda Bihać je postao središte formiranog Bihaćkog okruga. Nova uprava gradi i otvara javne i kulturno-prosvjetiteljske ustanove kao što je općinska osnovna škola (1881.), trogodišnja trgovačka škola i voćarska škola (1885.).

Godine 1888. porušene su zidine tvrđave i napravljene nove ulice, a iste godine se uređuje i gradski park pored Une i Jarak. Grad se infrastrukturno obnavlja, 1900. godine usvojen je prvi regulacijski plan grada, uvezana kanalizacija u najužem centru, završene upravne i stambene zgrade za doseljene činovnike.

Poštu i telegram Bihać je dobio 1867. godine. Nedugo potom, 1905. godine, počela je gradnja gradskog vodovoda koji je dovršen dvije godine kasnije. U Bihaću je 1911. godine otvoren radnički dom i Mala gimnazija, koja četiri godine kasnije prerasta u Veliku gimnaziju.

Iz sastava Austro-ugarske monarhije Bihać, kao i Bosna i Hercegovina, ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U tom vremenu Bihać je bio središte oblasti, a 1929. godine novim teritorijalnim ustrojem postaje središte okruga u Vrbaskoj banovini. Godine 1973. Bihać dobiva prvi organizirani nogometni klub nazvan Jedinstvo, koji je sve do današnjih dana nositelj i simbol dugogodišnje sportske tradicije grada na obalama rijeke Une.