Izvor: Dnevne novine SAN | Četvrtak, 06.03.2008.| 14:34
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Konjic: Grad koji je star više od četiri hiljade godina

U mlađem kamenom dobu na mjestu današnjeg Konjica postojalo je ljudsko naselje, a prvi poznati narod na području Konjica bili su Iliri. Pouzdano je utvrđeno da su ilirska plemena Ardijejaca i Antarijata, uz Dalmate najjača i najmnogobrojnija, živjela u okolici današnjeg gradskog jezgra Konjica.

Od 360. do 840. godine prije naše ere ova plemena su se međusobno borila zbog slanih sela u današnjoj Orahovici, selu nadomak grada. Pobijedili su Autarijati, a posebno je dragocjen podatak da su vijesti o ovim borbama sačuvali grčki pisac Strabon i rimski pisac Apijan. Tada se prvi put u historiji spominje mjesto s područja današnjeg Konjica.

Početkom naše ere stigli su Rimljani. U doba cara Augusta ostalo je zabilježeno da su Rimljani na ovom području počeli da izgrađuju puteve. O tom svjedoči natpis sa imenom cara Augusta na miljokazu koji je pronađen u konjičkom selu Podorašac.

Jedan od glavnih puteva koji je vezao Rim i Dalmaciju sa Podunavljem išao je kroz Konjic. Taj put je polazio od Narone (današnjeg Metkovića), pa preko Nevesinjskog polja, Boraka, Konjica, Ivan-sedla i Sarajevskog polja i vodio je u Srebrenicu i dalje u Singidunum, današnji Beograd.

Na tom prometnom putu, i to na mjestu na kojem je cesta prelazila Neretvu, tamo gdje je današnji grad Konjic, brzo se stvorila velika naseobina. Glavni dio tadašnjeg naselja ležao je na desnoj obali Trešanice. Na tom prostoru su pronađeni ostaci zidina, rimske krovne cigle i krečni malter.

Iznad konjičke željezničke stanice, na obronku Repovice, krajem četvrtog stoljeća, postojao je

hram Boga sunca – Mitrasa. Ovo svetište zatrpano je velikom zemljanom lavinom.

Međutim, mnogi predmeti, prilikom otkopavanja 1897. godine, nađeni su u relativno dobrom stanju. Tada je u hramu pronađen kameni žrtvenik sa natpisom iz koga se vidi da ga je podigao izvjesni Vaterius Lucius. Pronađen je i kameni reljef sa slikom obreda mitreista i dio hramske blagajne sa metalnim novčićima iz drugog, trećeg i četvrtog vijeka naše ere.

Reljef sa prikazom boga Mitrasa spada među najdragocjenije eksponate. On svjedoči da je među tadašnjim stanovništvom Konjica, većinom romaniziranih Ilira, bilo doseljenika i sa Dalekog Istoka (kult boga Mitrasa potiče iz Perzije).

Dugo je vremena prošlo, a o Konjicu nikakvog pisanog traga. Na području današnje konjičke općine, u rano doba srednjeg vijeka, postojala je teritorijalno-politička organizacija pod nazivom župa Neretva. Tada Neretva nije bila u sastavu Bosne, ni u sastavu Humske zemlje, već je bila samostalna župa. Prvi pisani dokument u kom se ova župa spominje u sastavu Bosne je povelja ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine u kojoj se iznosi spisak bosanskih župa.

Prvi pisani dokument u kome se spominje naselje na tlu današnjeg Konjica potiče iz 1356. godine. Naselje je na desnoj strani Neretve i nosi njen naziv. Nosit će ga gotovo do kraja turskog perioda. A 16. juna 1382. godine, tako stoji u arhivu grada Dubrovnika, jedna trgovačka karavana je išla preko Konjica u Dubrovnik. Poslije se spominje i Biograd, srednjovijekovni grad, smješten na zapadnoj strani današnjeg Konjica. U petnaestom stoljeću Konjic je jedan od najvećih centara bosanske crkve. Otuda današnjih 125 lokaliteta na kojima se nalaze nekropole stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika građenih od kamena.

Sa Turcima i islamom u ovaj kraj je stigao i posve novi način života. Malo poređenje: Biograd je 1477. godine imao samo 13 domaćinstava, a stotinjak godina kasnije od 1600. do 1624. godine Konjic je imao oko 600 kuća.

Godine 1682. nad Neretvom je podignut kameni most, rijedak primjer klasične turske mostogradnje. Ako je išta u historiji simboliziralo ovaj grad, to je, bez sumnje bio taj most kojeg su 3. marta 1945. godine, na oslobođenje grada, njemački fašisti pri povlačenju digli u zrak. Most je ostao na slikama, na fotosima, na drvorezbarskim daskama čuvenih konjičkih majstora, u kućama onih koji nisu prestali sanjati da će nad Neretvom ponovo vidjeti njegov luk.

Sa Austrougarskom Konjic je upoznao željeznicu, katastarske čestice, disciplinirano činovništvo...

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.