Izvor: Nezavisne novine | Utorak, 22.01.2008.| 09:32
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Mjerenje vremena kroz historiju: Satovi nekad i sad

(Foto: b)

Sat je jedan od najstarijih ljudskih pronalazaka. U principu, potrebno je znati osnovne fizičke procese koji se ponavljaju s određenom učestalošću i način da se izmjeri koliko taj proces traje. Kao što se godišnja doba i faze mjeseca mogu iskoristiti za mjerenje protoka određenih dužih perioda vremena, tako se i kraći periodi mogu koristiti za mjerenje sati i minuta.

Sunčani sat, koji mjeri vrijeme dana pomoću smjera sjenke koju baca određeni predmet osvijetljen suncem, bio je dobro poznat u drevnim vremenima. Kandila i štapići tamjana koji gore predvidivom brzinom također su korišteni kao satovi. Pješčani satovi mjerili su vrijeme prolaskom sitnog pijeska kroz uzani otvor na staklenoj posudi.

Sunčani sat, vjerovatno i najstariji oblik mjerenja vremena, obično se nalazio na trgovima ili drugim javnim mjestima. Najuobičajeniji oblik sata, kakav je "običan" ili standardni baštenski sunčani sat, baca sjenku na ravnu površinu na kojoj su obilježeni sati. Pošto se položaj sunca mjenja, mjenja se i vrijeme koje sijenka pokazuje. Sunčani satovi mogu da se prilagode svakoj površini na koju fiksirani objekt baca sjenku.

(Foto: b)

Sunčani sat

Podešavanje kosine gnomona na sunčanom satu je jedini praktičan način da se postavi baštenski sunčani sat kako bi mogao da se mjeri vrijeme. Neki sunčani satovi koji se masovno proizvode nisu dobro podešeni i ne mogu da mjere vrijeme. Mnogi satovi su podešeni da se koriste na 45 stepeni sjeverne geografske širine.

Sunčani sat se može podesiti na drugu geografsku širinu tako što će se gnomon nagnuti tako da bude paralelan sa Zemljinom osom rotacije. Vrh gnomona treba da pokazuje na sjeverni ili na južni pol. Da bi se podesio za mjerenje dnevnog vremena, lice sata treba da ima dva seta brojčanika (za ljeto i zimu) ili korekcionu ploču i mora biti podešen na geografsku dužinu iz centra vremenske zone.

Obični sunčani satovi ne mogu biti precizni kao drugi satovi. Postoji razlika od 15 minuta tokom godine, poznata kao "ujednačavanje vremena", jer je orbita Zemlje malo eliptična i njena osa je nagnuta prema ravni orbite. Kvalitetan sunčani sat ima stalno postavljenu ploča, koja se podešava bar jednom mjesečno.

(Foto: b)

Pješčani sat

Pješčani sat ili pješčanik je također naprava za mjerenje vremena. Sastoji se od dvije staklene kugle koje su povezane uzanom cjevčicom. Gornja kugla je napunjena finim pijeskom koji curi kroz uzani prolaz u donju kuglu u određenom vremenu. Kada sav pijesak iscuri u donju kuglu, sat se okrene naglavačke i ponovo mjeri vrijeme.

Kao zamjena za pijesak koristi se prah od ljuske jajeta ili prah od mermera. Pješčani sat se i danas koristi, ali samo kao ukras ili kad je potrebno izmjeriti potrebno vrijeme (npr. Kod igara na tabli).

Iako su stari Grci, Rimljani i drugi narodi bez sumnje znali da prave staklo, nema konkretnog dokaza o njegovom postojanju u antičko vrijeme. Pošto je pješčani sat jedan od malog broja pouzdanih metoda mjerenja vremena na moru, pretpostavlja se da je bio u upotrebi do 11. vijeka, kada je zamijenjen magnetnim kompasom u navigaciji.

Pješčani sat je često slikan na piratskim zastavama kao simbol prolaznosti ljudskog života, a u Engleskoj su pješčanici stavljani u kovčeg da bi simbolizovali da je "pijesak života" istekao. U literaturi, reference na naprave za mjerenje vremena označavale su smrt. Na nekim slikama se prikazuje kako smrt drži pješčani sat.

Najstariji nepotvrđeni izvještaji kazuju da je pronalazak mehaničkog sata pripisan papi Silvestru Drugom (999.-1003.). O mehaničkim satovima piše i Dante Aligijeri u "Božanstvenoj komediji".

Razvoj mehaničkih satova počinje od 13. vijeka, proizvodnjom tornjevskih satova. Uzbuđenje zbog sata s klatnom privuklo je pažnju dizajnera koji su napravili razne oblike satova. Napravljeno je kućište za smještanje sata s klatnom. Engleski sajdžija Viljem Klement je izmislio ovo kućište 1670. godine. Otprilike u isto vrijeme kućišta su počela da se izrađuju od drveta s licem od staklenog emajla.

Razvoj elektronike u 20. vijeku doveo je do satova bez ikakvog satnog mehanizma. Vrijeme na ovim satovima mjerilo se na razne načine, npr. pomoću kvarcnih kristala ili raspadanjem radioaktivnih elemenata. Čak su i mehanički satovi napajani baterijama, čime je navijanje sata postalo suvišno. Međutim, mnogi se sjećaju i tog perioda kada se u određeno doba dana sat mora navijati, da bi mogao u sljedećih 24 sata obavljati svoju funkciju. Jedna od funkcija koja se koristila od pronalaska mehaničkih satova pa do danas je alarm.

(Foto: b)

Alarmni sat

Alarmni sat je sprava napravljena tako da emituje zvučni alarm u određeno vrijeme. Prvenstvena funkcija ovih satova je da bude ljude iz sna ujutru, ali se koriste i kao podsjetnici u druge svrhe. Da bi se zaustavio zvuk, potrebno je pritisnuti određeno dugme ili kazaljku na satu, a neki se zaustavljaju automatski poslije nekoliko minuta ako ih ne isključite. Klasičan analogni alarmni sat ima dodatno dugme kojim se određuje vrijeme u koje se alarm aktivira.

Tradicionalni mehanički alarmni satovi imaju zvono na vrhu koje zvoni, dok digitalni satovi mogu da stvaraju različite zvuke. Jednostavan alarmni sat koji se napaja baterijom proizvodi bi-bip zvuk, dok noviji alarmni satovi mogu da govore, da se smiju ili da sviraju muziku. Neki alarmni satovi imaju radio koji počne da radi u određeno vrijeme, a poznati su pod nazivom radio-satovi.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.