JU KATOLIČKI ŠKOLSKI CENTAR - Škola za Europu Bihać

Počeci djelovanja Katoličke crkve na području školstva u Bihaću počinju još davne 1894. kada su sestre Klanjateljice Krvi Kristove otvorile pučku školu s četiri razreda. Sestre su došle u Bihać godinu dana ranije na poziv župnika fra Filipa Dujmušića i već tada je položen kamen temeljac novog samostana i škole „Sv. Josipa“. Radove na školi vodio je župnik, a sestre su financijski podmirivale troškove gradnje većinom od dobročinitelja tako da je škola bila sagrađena za godinu dana. Novoizgrađena zgrada samostana i škole bila je jedna od najvećih i lijepših zgrada u Bihaću oslikana na mnogima razglednicama i uspomenama iz tog doba, a i danas – kad još nije vraćena svojim prvotnim vlasnicama sestrama – ostala je u trajnoj uspomeni na svoju provotnu namjenu po nazivu „Kloster“ (samostan) kojeg koriste svi Bišćani.

Već od početka rada pokazao se veliki interes učenika tako da je škola uskoro brojila 8 odjeljenja četverogodišnje pučke škole. Ubrzo je otvoreno i zabavište (odnosno vrtić) te internat za djevojke, a kasnije i viša djevojačka škola. Iz kronike samostana saznajemo da je zgrada samostana imala tri prostorije za škole, jednu za glazbu, jednu za satove francuskog i dvije spavaonice za djevojke u internatu.

Škole je imala pravo javnosti te osim obveznih školskih predmeta, sestre su držale privatne satove glazbe za razne instrumente (klavir, citra, violina), strane jezike (francuskog i njemačkog) i ručni rad. Škola je bila poznata i po tome što je od 1896. imala mali uređaj za mjerenje meteoroloških podataka, koje su priopćavale meteorološkom centru.

Do Drugog svjetskog rata broj učenika koji je završio školu kod sestara je bio velik iako nisu sačuvani podaci. U šk. god. 1930./1931. u školi je bilo 326 učenika, a do 1933. pučku školu je završilo 3 500 djece, a građansku 500 učenica. I danas mnogim Bišćanima ostala je u pamćenju po priči njihovih roditelja ili baka i djedova škola koje su držale časne sestre.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola je više puta bila bombardirana osobito 1944. Odlukom Ministarstva prosvjete od 30. IV. 1945. u tadašnjoj Jugoslaviji ukinute su sve privatne škole i vrtići zbog čega više sestre nisu mogle držati nastavu. Sestre su napustile kuću koja je bila jako oštećena i trebala je obnovu. Nakon obnove Narodna vlast je u nekadašnju sestarsku školu smjestila glazbenu školu (ona se i danas tu nalazi), a u gimnastičkoj dvorani bio je smješten Muzej AVNOJ-a. Time je završio jedan period u odgoju i obrazovanju djece u gradu Bihaću koje je Katolička crkva pokrenula.

Nakon pola stoljeća 13.6.2006.g. banjalučki biskup dr. Franjo Komarica potpisao je dekret o osnivanju Katoličkog školskog centra „Ivan Pavao II“ u sustavu „Katoličkih škola za Europu“ u Bihaću. Time je naš Centar postao najmlađi od sedam centara u sustavu „Katoličkih škola za Europu“ u Bosni i Hercegovini koji su se počeli osnivati od 1995.

Grad Bihać smješten na krajnjem sjeverozapadu BiH u blizini granice s R Hrvatskom i u posljednjem ratu 1991.-1995. g. pretrpio je mnoga stradanja i četverogodišnju potpunu izolaciju. Iako Hrvati danas čine manjinu odnosi s najbrojnijim Bošnjacima su dobri što pokazuje i interes učenika i roditelji pri upisu u Katolički centar kao i dobar odnos s vlastima. Iako u gradu postoje još šest srednjih škola učenici, kako sami kažu, upisuju naš Centar jer žele kvalitetnije obrazovanje koje im želimo pružiti kao i pomoć u razvijanju opće ljudskih vrijednosti.

Odmah nakon osnivanja s radom je 4.9.2006. počela Opća gimnazija s upisanih 16 učenika. Iduće šk.god. 2007./2008. otvorena je i Osnovna škola s 11 učenika.

Danas su u Općoj gimnaziji upisana 4 razreda sa 61 učenikom, a u Osnovnoj školi 2 razreda sa 16 učenika. Centar trenutno radi u iznajmljenim prostorijama državne osnovne škole, a ove godine očekujemo dovršetak gradnje vlastite zgrade. Nadamo se da ćemo tek tada moći pružiti učenicima i profesorima sve uvjete za kvalitetan rad i učenje. Škola i u sadašnjim skromnim uvjetima pokazuje dobre rezultate u učenje učenika i ima ugled u grad kao zahtjevnija i ozbiljnija škola. To je najviše zahvaljujući radu i trudu njenih djelatnika i učenika kao i stvaranju dobre suradnje s roditeljima.