NavMenu

Emir Granov, kako napraviti uspješan brand

Izvor: magazin Gracija Srijeda, 27.06.2007. 14:37
Komentari
Podeli

Emir Granov: "Željeli smo napraviti nešto što će pokazati zemljama koje nas gledaju s visine da BiH može napraviti kvalitetan proizvod. Još uvijek radimo na tome - isključivo na brandu i kvalitetu"

Bivši fudbalski reprezentativac BiH Emir Granov (31) odolio je stereotipu te je umjesto otvaranja kafića nastavio porodičnu tradiciju i pokrenuo firmu koja je mnogo više od prostog lanca prodavnica muških odijela. Granoff je u BiH, ali i u ovaj dio Evrope, po prvi put donio tkanine od kojih se šiju odijela kraljeva, prinčeva i pripadnika jet seta. I učinio ih dostupnim svakome. Firma čije je ime prepoznatljivo i van granica naše zemlje počela je s troje zaposlenih, a danas ih ima preko stotinu.

Iako je, kako kaže, oduvijek znao da će se baviti modom, Emir Granov karijeru nije započeo kao dizajner ili tekstilac. Nego kao fudbaler. Uspješan internacionalac, reprezentativac BiH i još uvijek u godinama kada se ne razmišlja o fudbalerskoj penziji, Emir je na poziv oca prekinuo sportski ugovor u Španiji i potpisao sasvim drugi ugovor - o osnivanju firme Granoff, koja je od starta imala ambiciozan cilj: dostići vrh muškog odijevanja. I to ne samo unutar granica BiH.

Ono što je 2003. godine počelo kao firma s troje zaposlenih, danas je brand s preko 100 radnika, nekoliko ekskluzivnih prodavnica i vezama s najboljim svjetskim proizvođačima i distributerima tekstila. U Granoff odijelima pojavljuju se pjevači, glumci, političari, ljekari, ali i maturanti. Iako je Granoff postao sinonim za dobro muško odijelo i u susjednim zemljama, za Emira je ovo samo početak. U planu je otvaranje fabrike Zlatna nit, sestrinske firme koja će se baviti isključivo finiširanjem odijela s najkvalitetnijim i najmodernijim mašinama, kakve BiH do sada nije imala.

Možda jeste stereotipno, ali se od bivšeg fudbalera očekuje da otvori kafić, a ne da se počne baviti tekstilom. Zašto je Granoff bio Vaš nestereotipni izbor?

- Potičem iz porodice koja se generacijama veže za tekstilni posao i jedini sam koji je izašao iz te tradicije i otišao u sport. Nakon što sam imao profesionalnu karijeru, bio reprezentativac BiH, igrao u Portugalu, Mađarskoj i Španiji, u 26. godini otac me pozvao da se vratim i preuzmem posao. Ja sam sin jedinac i on je smatrao kako trebam nastaviti tradiciju koju su oni generacijama gradili. Odluka da ostavim svoju prvu ljubav, fudbal, nije bila laka, ali sam se na kraju odlučio za posao u kojem se ne penzionišeš u tridesetim godinama, nego za onaj koji mogu nastaviti i moja djeca. Moj uslov bio je da radim vrhunski. Rekao sam kako me ne interesira nikakva improvizacija, široke narodne mase, nego ekskluziva. Moj otac, koji ima tekstilnu firmu Mitex, podržao me je i tako sam otvorio Granoff.

Priča oko toga kako će se zvati kompanija vezana je opet za našu tradiciju. Naime, porijeklo naše porodice je iz Ukrajine. Nakon jednog od svjetskih ratova, porodica se razgranala. Jedan dio je otišao u Ameriku i oni se prezivaju Granof, jedan dio je otišao za Poljsku - oni su Granovski, jedan dio je ovdje, a jedan dio je ostao u Ukrajini, u kojoj ima čak i grad Granov. Granoff je tako alternativni način pisanja našeg prezimena. Da bih ostvario ono što sam želio - vrhunski kvalitet, stupio sam prvo u kontakt sa ljudima koji su bili naši predstavnici za tržište Italije. S njima sam tražio tkanine, dizajnere, kreatore, konstruktore... Cilj je bio da napravimo ne nešto čime ću ja biti zadovoljan ili čime ćemo biti zadovoljni mi u firmi, nego čime će biti zadovoljni Bosanci i Hercegovci. Željeli smo napraviti nešto što će pokazati zemljama koje nas gledaju s visine da BiH može napraviti kvalitetan proizvod. Još uvijek radimo na tome - isključivo na brandu i kvalitetu.

Kako se pravi brand muškog odijela?

- Shvatio sam da moram pratiti modu. Sistem je jednostavan: prvo se angažiraju kreatori, konstruktori, stilisti, a onda bira tkanina. Na osnovu toga se radi model, konstrukcija i kreacija. Prvu godinu nakon osnivanja firme išao sam na sve sajmove koji su postojali u svijetu - i kao gost i kao posmatrač. Vidio sam šta je to najbolje što se radi u svijetu, sakupljao veze i imena firmi i odlučio da direktno kontaktiram najbolje. Tako je i došlo do saradnje sa trenutno najrenomiranijim svjetskim firmama za proizvodnju tkanine. Počeli smo raditi sa Marzottom, koji je većinski vlasnik Bossa, J.F. Ferrea, Valentina, Marlboro Classica, Missonija... To je nešto od čega smo mi startali. Nastavili smo sa tkaninom kompanije Tessilstrona, koja radi za svjetski poznate marke u muškom elegantnom odijevanju. Slijedio je Cerutti, o kojem ne trebam mnogo govoriti. Danas smo generalni zastupnik Ermenegildo Zegne, a Loro Piano, koji izrađuje tkanine za firme kao što su Kiton i Brioni, radi tkanine i za naša odijela. To je najekskluzivniji proizvođač tkanina na svijetu, koji ima ekskluzivno pravo na pojedine materijale.

Šta čini kvalitetno odijelo? Kako se biraju tkanine i sa kakvim tkaninama radite?

- Kvalitet materijala se mjeri mikronima. Što je manji broj mikrona u niti, to je tkanina višeg kvaliteta. Postoje vunene tkanine koje su pet puta A kvalitete i čijih 150 kilometara ne teži niti kilogram. To znači da se jedna nit može razvući od Torina do Milana i njena će težina iznositi samo jedan kilogram. Tu tkaninu Cerutti koristi za Turbo 180s, najfinije tkanine koje postoje na svijetu. Mi ih koristimo i imamo ih u našim prodavnicama, posebno tamo gdje radimo samo odijela po mjeri. Na showroomovima ovakvih ekskluzivnih tkanina biraju se materijali za odijela kraljeva, prinčeva, pripadnika jet seta, a Granoff je bio prva tekstilna firma iz Istočne Evrope koja ih je uvozila. Sada, recimo, radimo sa materijalima za kapute koji se dobivaju od posebne vrste goveda koja žive u Andama i kojih ima oko 10.000. Nekada se spuste na visinu od 4.000 metara, generalno žive na većim nadmorskim visinama, i tek se tada mogu šišati. I to samo svake druge godine. Treba ošišati 32 takva govečeta da bi se napravio jedan kaput. Kako je šezdesetih godina ovo bila zabranjena vrsta goveda za šišanje, cijena tkanine je vrlo visoka i od nje se šiju ekskluzivni modeli, koji se sada mogu nabaviti i u BiH. To nam i jeste bio cilj.

Šta Vama osobno znači činjenica da ste uspjeli u onome što ste željeli ostavljajući fudbal - napraviti brand koji će prerasti granice BiH?

- Kaže se da je lako doći do vrha, ali je teško ostati na njemu. Ja mislim da je jako teško doći do vrha i još teže tamo ostati. Mi ne smatramo da smo još uvijek napravili ono što smo željeli. Kad igraš utakmicu, ne možeš sagledati sve greške i uspjehe, to mnogo bolje vide oni koji gledaju sa tribina. Veliki je iskorak da radimo s najrenomiranijim firmama u svijetu koje su nas prihvatile kao ravnopravne partnere. Naravno da mi znači mnogo. No, na kraju sve zavisi od krajnjeg korisnika. Da nisam imao podršku klijenata, ne bih mogao napraviti ništa. Mi oblačimo mnogo poznatih ličnosti, što jeste i čast i zadovoljstvo, ali nam je svaki klijent jednako važan i svima nudimo kvalitet, što ljudi znaju cijeniti. Mnogo mi znači kada mi kažu da smo napravili iskorak u BiH.

Čini li odijelo čovjeka?

- Ne. No, iako postoje ljudi koji ne nose odijela ali jesu gospoda, mislim da odijelo može napraviti da neko izgleda kao gospodin. Mi radimo na edukaciji i podizanju svijesti o muškom odijevanju. Prije svega se moraš osjećati udobno i lijepo u odijelu, a ne da jedva čekaš da ga skineš i da ga nosiš samo u posebnim prilikama, onda kad moraš. Muškarac koji zna nositi odijelo može mnogo toga prikriti, isto kao što onaj ko ga ne zna nositi može mnogo toga otkriti. Bitno je da educiramo ljude kako se nosi muško odijelo, kako se nosi košulja, kako se veže kravata... Želimo probuditi svijest da je odijevanje bitno. Ljudi su se ovdje uvijek voljeli lijepo obući. I to je neka tradicija koju sada pokušavamo vratiti.

Osjećate li da se u BiH s podozrijevanjem gleda na muškarce koji drže do sebe: nose odijela, posjećuju manikera, kozmetičara...?

- Sigurno da se gleda. Mi smo Balkan, a na Balkanu moraš biti macho man koji je dlakav i zapušten. Mislim da, bez obzira na to kako na sve gleda sredina, muškarci moraju voditi računa o svom izgledu. To je stvar higijene. Kod nas posjeta kozmetičaru ili manikeru nije uobičajena, ali će sigurno doći vrijeme kada će to biti najnormalnija stvar za muškarce.

Dešava li se muškarcima da stoje pred punim ormarom odjeće i misle kako nemaju šta obući?

- Meni se dešava, a čim se dešava meni, dešava se svima, nismo mi toliko različiti. Ne bih rekao da se tu radi o nezadovoljstvu sobom, nego više o tome da dođe period kada si sve iznosio i kada više ne znaš šta da kombiniraš. Onda staneš pred ormar i kažeš nemam šta obući. Ali, to su slatke muke.

Da li onda pozovete da Vam se donese nešto iz prodavnice?

- Nikada! Ja uvijek biram sve sam. Čak i za revije, kada radim sa timom saradnika. To nekad nije lako, jer treba izabrati sve do najsitnijih detalja - od odijela, košulje, kravate, čarapa, kaiša... Na kraju, kada sparimo sve kombinacije, najradije za sebe izaberem košulju i farmerke.

Zašto žene, generalno, ne vole fudbal?

- To ne znam, stvarno. Vjerovatno zato što ga muškarci previše vole. Žene kao žene, vole da im se posveti maksimalna pažnja. Svaka će žena radije pogledati film nego fudbalsku utakmicu, gdje se 22 igrača bore oko jedne lopte. No, profil fudbalera se mijenja. Sada su oni ti koji vode mnogo računa o sebi, mogu si to priuštiti i izgledaju bolje nego nekada. Govorim, naravno, o fudbalu u kojem se mogu priuštiti velike cifre i u kojem su fudbaleri imućni. Ne znam da li zbog toga, ili iz nekih drugih razloga, ali u posljednje vrijeme znam i žene koje vole fudbal.

Tipično žensko pitanje: da li su fudbaleri preplaćeni? Zašto toliki novci za trčanje za loptom?

- To je pitanje koje su mi stalno postavljali kada sam bio fudbaler. Jesu preplaćeni, ali je to šoubiznis iz kojeg profitiraju i mediji i klubovi i fudbaleri. Kada od nekog igrača napraviš zvijezdu, onda on ne može biti dostupan svakome. Moraš biti spreman platiti da imaš zvijezdu. To je taj začarani krug u kojem se cifre iz godine u godinu povećavaju.

Ko je osoba u Vašem životu koju slušate i čije savjete poštujete?

- Nema mnogo ljudi koji me savjetuju, ali ako ću poslušati nečiji savjet, to su onda moj otac i majka. Oni nisu osobe koje se miješaju mnogo u moj privatni život, što je drugačije od roditelja koji vole držati stvari pod kontrolom. Ali me u poslu savjetuju, naročito otac. I dosta je strog. Ako je nešto dobro, to je sasvim normalno, a ako uradim nešto kako ne treba, onda sijevaju gromovi. Ja sam još uvijek njegovo dijete, bez obzira koliko ja imao djece ili godina.

Kakav ste Vi otac?

- Možda jednim dijelom i loš, jer mi uvijek fali vremena. Nedavno sam razmišljao o tome kako mi prolazi odrastanje moje djece, a to je nešto u čemu čovjek treba uživati. S druge strane, morao bih zapostaviti poslovne obaveze da bih u potpunosti uživao u svemu. Tu je sada pitanje balansa: kako provesti dovoljno vremena u izgradnji neke njihove buduće egzistencije, a biti tu uvijek kada je važno. Nastojim im, kao i svaki roditelj, pružiti sigurnost, poštovati njihove odluke i želje i podržati ih u svemu što je pozitivno, a savjetovati kako izbjeći negativne strane života. Odmalena svoju djecu usmjeravam da se bave sportom. Ne zato da bi postali profesionalci, nego da se sklone sa ulice.

Jeste li patrijarhalni, odnosno, zna li se u Vašem braku čija je zadnja?

- U braku moraš biti tolerantan, uz dogovor se sve može. U svakom braku sigurno postoje razlike u mišljenjima, ali se argumentima može doći do kompromisnog rješenja. Jesam patrijarhalan jer sam odrastao u takvoj okolini i potičem iz porodice u kojoj se otac pitao za sve. Odmalena sam navikao da je on glava porodice. Imao sam sreće da je i moja supruga Alma došla iz jedne takve porodice u kojoj je otac jako bitan. Ne kažem da je moja zadnja, ali nastojim da se borim za svoju porodicu i priuštim im dobar život.

Koje je najgore pitanje koje jedna žene može postaviti muškarcu?

- Šta ću obući? Sve me pitaj, samo ne to (smijeh).

poziv na pretplatu http://www.gracija.ba

Tekst: Vedrana Seksan

Foto: Jasmin Fazlagić

Pogledajte i druge dokumente u rubrici KO je KO

Komentari
Vaš komentar

Top priče

18.04.2024.  |  Građevina

Uskoro tender za rekonstrukciju zgrade Soda So u Tuzli, radovi će koštati više od 10 mil KM

Uručivanjem Glavnog projekta rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje zgrade Vlade Tuzlanskog kantona u Tuzli završena je još jedna od faza pripreme za obnovu i rekonstrukciju objekta poznatog kao zgrada "Soda-So". U narednom periodu preostaje raspisivanje tendera za izbor izvođača radova i konačno početak rekonstrukcije, saopštila je Vlada TK. Ministrica prostornog uređenja i zaštite okolice Anela Ajšić je izrazila svoje

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.