NavMenu

Sanja Sibinčić, ginekolog i vlasnica centra "Medico-S" - Tamo gdje život počinje

Izvor: eKapija Utorak, 21.04.2015. 13:27
Komentari
Podeli
Prof. dr Sanja SibinčićProf. dr Sanja Sibinčić
Osnivač je prve i jedine specijalizovane zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj koja liječi neplodnost, a zahvaljujući njoj 8. decembra 2003. godine rođena je prva beba iz epruvete u RS. Iako je na polju medicine i vantjelesne oplodnje neprikosnovena, želja joj je bila da upiše arhitekturu. Kaže da vjeruje u sudbinu i da postoje znakovi pored puta kojih smo nekada svjesni, nekada ne. Ona je svoje slijedila i, kaže, da je baš sve tako i trebalo biti. Ponovo bi sve isto uradila.

- Moj prvi posao je bio na socijalno-gerijatrijskom centru. Tu sam radila dvije godine i tada sam se prvi put suočila sa nemogućnošću produženja života, odnosno tada sam shvatila šta god da radite, kako god da liječite, da kada dođe taj trenutak da organizam ne može više da izdrži, medicina ne pomaže, tu je kraj. Taj momenat mi je bio bitan, jer sam rekla sebi da želim da radim samo tamo gdje život počinje, a ne završava – kaže na početku razgovora za portal "eKapija.com" prof. dr Sanja Sibinčić, specijalista za ginekologiju i akušertvo i vlasnica banjolučkog centra za vantjelesnu oplodnju "Medico-S".

Doktorka Sibinčić je rođena 1963. u Banjoj Luci. Potiče iz građanske porodice, majka je profesor, a otac advokat. Od malena je naučila da su znanje i edukacija najveća vrijednost u životu. Uglavnom je živjela u Banjoj Luci, a usavršavala se u Beogradu.

- Za medicinu sam se odlučila sasvim slučajno. To je bila sudbina. Željela sam da studiram arhitekturu, a na medicinu sam išla na prijemni samo u slučaju da ne upišem arhitekturu. Nisam željela da gubim godinu. Većina mojih prijatelja iz gimnazije su spremali prijemni za medicinu, pa sam i ja učila sa njima.

Uspjela je da upiše Arhitektonski fakultet u Zagrebu, međutim spletom okolnosti, za koje misli da su sudbina, predomislila se i vratila u Banja Luku gdje je upisala Medicinski fakultet.

- Mislim da su neke stvari u životu predodređene i da postoje ti znakovi pored puta, kojih smo nekada svjesni, a nekada ne. Kod mene se uspostavilo da je to tako trebalo biti.

Za studentske dane dr Sibinčić kaže da su bili izuzetno lijepi.

- Većina mog društva iz gimnazije je studiralo medicinu, tako da su ti dani prošli u druženju. Puno smo učili, ali smo se i družili. To su bili ugodni i bezbrižni dani – prava mladost. Ništa nismo propustili.

Prvo radno mjesto doktorke Sanje Sibinčić je bilo na socijalno-gerijatrijskom centru i, kaže da su se sve kolege iznenadile, jer niko nije htio da prihvati taj posao. Međutim, njoj je bilo bitno da radi i nije birala, već je prihvatila prvu priliku.

- Tako sam čvrsto ostala u uvjerenju da treba da specijaliziram ginekologiju. Iako su mi u tom momentu nudili specijalizaciju u gerijatrijskom centru, gdje sam imala mogućnost da specijaliziram interno, fizijatriju, psihologiju ili nešto drugo u vezi sa poslom u tom centru. Imala sam sreću da je bio konkurs za posao na ginekologiji i da sam bila među četvoro primljenih. Tako sam počela da radim na ginekologiji 1990. godine, prvo kao sekundarac, a poslije kao specijalizant.

Specijalizaciju je završila u Beogradu, a uporedo je završila i postdiplomski i doktorat. Baš u Beogradu se prvi put susrela sa vantjelesnom oplodnjom i shvatila da to želi da radi.

Problem steriliteta

- Problem steriliteta je vjerovatno isti kao i prije, samo smo mi danas više svjesni. Prije rata se nije o tome ni toliko pisalo ni pričalo. Ono što smo mi doprinjeli je da se u posljednjih deset godina o ovom problemu piše dosta afirmativno.

Kaže da je činjenica da RS ima pad nataliteta. U okviru BiH ili na nivo bivše Jugoslavije to nije bilo toliko izraženo. Broj parova koji imaju problema sa neplodnošću se povećao, što je i u Evropi slučaj. Prema njenim riječima, parovi sve više odgađaju vrijeme prve trudnoće, tako da ima sve više pacijenata koji nakon 30. ili 35. godine ostvaruju prvu trudnoću. Drugi problem je, a koji se dešava i u mnogo razvijenijim zemljama, pad vrijednosti spermatozoida - za 20 godina ta vrijednost se smanjila za 50%. I, naravno, tu je i veći porast polno prenosivih bolesti.

- Problemi postoje podjednako i kod muškaraca i žena. Statistika je sljedeća - 40% zavisi od žene, 40% od muškarca, 10% su udrženi faktori i 10% sterilitet nepoznatog porijekla.

Doktorka Sibinčić kaže da parove koje ne mogu ostvariti potomostvo često prate i problemi psihološke prirode. Kada se ne može ostvariti trudnoća, što je najači instikt za produženje loze, onda to može dovesti do konflikata među partnerima.

- Žene se smatraju manje vrijednim jer ne mogu da se dokažu kao majke, a i muškarci se osjećaju krivim. Taj psihološki faktor kod parova koji imaju problem sa sterilitetom je jako značajan, a mi smo to i prepoznali. Danas smo jedni od malobrojnih ordinacija koje imaju puno radno vrijeme zaposlenog psihologa. Sama procedura vantjelesne oplodnje je izuzetno stresna i potrebno je da se parovima pomogne da što lakše, sa što manje stresa prođu kroz čitav proces.

"Medico-S" je prvi i, za sada, jedini centar za vantjelesnu oplodnju u RS. Naša sagovornica kaže da su statistički podaci za postupak vantjelesne oplodnje potpuno transparenti.

- Svake godine podatke šaljemo Fondu zdravstvenog osiguranja RS, jer oni finansiraju taj postupak. Ti podaci su od 40 do 42% ostvarenih trudnoća, međutim to je 34 do 36% iznesenih trudnoća. To je postotak koji se uklapa u evropske, a i svjetske statistike. Ono na šta smo mi ponosni jeste da su ti podaci transparentni, imenom i prezimenom se zna za pacijentkinje koji su iznjeli trudnoću do kraja. Mnogi manipulišu sa svojim rezultatima i pacijentima, pričaju o nekim ciframa od 60% i više, a niko ih ne provjerava.

O osjećaju kada nekome pomognete da postane roditelj dr Sanja Sibinčić kaže da je specifičan i da je to nešto za šta vrijedi da čovjek uloži toliki trud.

- Nestvarno je to da vi vidite jednu ćeliju, pa embrion i poslije toga dijete, to se ne može opisati. To vas podstiče na rad. Riječ je o ogromnoj pokretačkoj energiji koja vam daje snagu da izdržite, jer vi ste na početku stvaranja života.

Žene su veliki borci


Doktorka Sibinčić kaže da su žene sposobne za mnoge stvari, ali i da nailaze na niz poteškoća.

- Kod mene je sve išlo na teži način. Kada sam počinjala da radim na ginekologiji bio je rat, nije bilo vrijeme ni za naučno-istraživački rad, ni za učenje.

U Beograd je otišla da završi specijalizaciju, jer je znala da tamo može mnogo više da nauči i vidi. Ostavila je djecu u Banjoj Luci, što joj je bilo jako teško.

- Postiplomski i doktorat sam završila u Beogradu. Putovala sam svaki ponedeljak ili nedelju za Beograd, a četvrtkom se vraćala.

U to vrijeme je počela i privatni rad u gradu na Vrbasu. Radila je od ujutru do uveče, i kaže da ništa nije bilo lako.

- Odvojenost od djece mi je jako teško pala, ali sam kasnije shvatila da je to bilo dobro za njih, jer su moja djeca od početka samostalna i shvatili su šta znači imati i završavati obaveze.


Najveći uspjeh u karijeri


- Mene posao zaista ispunjava, ali za pravo postizanje zadovoljstva u poslu, vi morate da izbalansirate svoje radne aktivnosti i slobodno vrijeme. U početku sam se toliko iscrpljivala obavezama da zadovoljstava nije bilo. Zato je moj savjet- ukoliko možete, izbalansirajte rad i slobodno vrijeme, jer je to prava formula za uživanje u životu.

Kod kolega cijeni požrtvovanost, predanost poslu, uspješan rad u timu, solidarnost... Kaže da je jako srećna što ima takav tim, koji živi za isti cilj i daje svoj maksimum.

- Ja sam isključivo za timski rad. Na početku karijere, mislila sam da je individulani rad veoma bitan i da jedan pojedinac može da iznese mnogo, što, na neki način, i jeste tačno. Ali, pojedinac može da pokrene jednu stvar, možda dvije, ali tim može da napravi preokret.

Za najveći uspjeh u karijeri, kaže da je to bilo pokretanje centra vantjelesne oplodnje tamo gdje se on nikada nije radio.

- Uspjeli smo da napravimo jedan jako dobar sistem fukcionisanja vantjelesne oplodnje, za koji se nadam da neće biti urušen, da svi pacijenti kojima je to potrebno imju jednako pravo i jednako dobru uslugu. Nekada smo radili u ordinaciji od 37 m2, gdje je i počela vantjelesna oplodnja, a sada smo u centru gdje nas je 15 zaposlenih i koji ima tendenciju ka širenju.

Putovanja, druženje i skijanje

- Nemam mnogo slobodnog vremena i moram da ga koristim planirano, što mi moji prijatelji često zamjere jer nisam spontana. Volim da putujem, da se bavim sportom, što me održava vitkom i daje mi energiju za dalji rad. Obožavam da skijam i kad god mogu idem na planinu, to me preporodi. Pokušavam da što više provodim vremena sa svojom djecom i njihovim prijateljima, kao i sa svojim. Nastojim da se uklopim u sve kako ne bih zanemarila ni jedan segment života.

U Americi je bila tri puta i dosta je naučila o njihovom načinu života. Indiju, Nepal i Tibet ističe kao jedne od najzanimljivijih destinacija.

- Volim da upoznajem egzotična mjesta, njihove kulture i da ih upoređujem sa našom. U Indiji me fasciniralo da je to zemlja sa 2,3 milijarde stanovnika i da je tamo više od 50% stanovništva mlađe od 18 godina. Mi imamo stalni pad nataliteta, a nemamo sredstva ni mehanizme kako da naše žene afirmišemo da više rađaju.

Najveće životne vrijednosti za doktorku Sibinčić su poštenje, iskrenost i posjedovanje kreativne empatije i znanja. Kaže da bez znanja, opšteg i konkretnog, ne možete doći do tih vrijednosti.

- Divim se svim osobama koje su uspjele da ostvare sebe u nekom određenom trenutku, svi koji su uspjeli da žive u harmoniji sa sobom, svojom prirodom, poslom, okolinom, a takvih je ljudi malo. Imam nekoliko prijatelja koji su to uspjeli i trudim se da se što više družim sa njima, da učim od njih.

Ne voli konflikte i trudi se da ih izbjegava. Druženje sa prijateljima i porodicom je nešto što je ispunjava i vrlo brzo regeneriše.

- Dobrota je nešto što me uvijek dotakne i budi mi navalu pozitivnih osjećanja. Uvreda i poniženje me ne dotiču. To su mane ljudi koji ne mogu drugačije da ispune sebe. To je loša energija, a ja nastojim da se štitim takve energije.

Kao krunu svog posla dr Sanja Sibinčić smatra to što je uspjela da prenese znanje na svoj tim i da oni mogu da funkcionišu bez nje.

Slobodana Šubara

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.03.2024.  |  Energija, Industrija

ArcelorMittal zatvara Koksaru u Zenici, dio radnika prelazi na rad u Njemačku

Kompanija ArcelorMittal Zenica pokušava pronaći načine da izađe iz postojeće situacije s obzirom na to da se zbog niske cijene čelika na svjetskom tržištu suočavaju s velikim izazovima u poslovanju, pa su odlučili obustaviti proizvodnju koksa, izjavio je danas na pres konferenciji generalni direktor AMZ-a, Nikhil Mehta. On je kazao kako je ovo samo jedan od koraka koje u narednom periodu planiraju poduzeti u tom smislu. - Jedan od

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.