Svi bi u menadžere - Sve manji broj mladih odlazi na zanat

Godinama je sve veći broj diplomaca na Birou za zapošljavanje a smanjuje se broj zanatlija i malih zanatskih radnji. Stari, nekada visoko cijenjeni, zanati u Srpskoj u 21. vijeku su gotovo muzejski primjeri, izvještava TV BN.

Sudeći prema evidenciji Biroa za zapošljavanje, vlast nema dugoročnu i efikasnu strategiju kojom bi motivisala srednjoškolce i studente da upisuju deficitarna zanimanja. Stipendije koje mladima nude Grad Banja Luka i Ministarstvo prosvjete i kulture, ukoliko se opredijele za deficitarna zanimanja, nisu dovoljne da mladi prihvate da rade poslove obućara, zidara, farmera i druge koji nisu atraktivni iako je ovaj kadar tražen na tržištu.

U maloj obućarskoj radnji u Banja Luci, brzim pokretima ruku i uz brujanje mašina Nenad Šobota dnevno zalijepi i popravi desetinu pari obuće. Posao koji se svakom posmatraču čini naporan i prljav Šobota radi već dvije decenije. Otac mu je bio obućar pa su zbog toga brat i on odlučili očevim stopama.

Nenad Šobota Neša kaže da je sve manje posla i tvrdi da neće dopustiti da obućarski zanat zamre u gradu. Nekada se obuća naručivala i pravila kod obućara, a danas su to najčešće manje popravke.

- Ne mogu reći da posla nešto pretjerano ima ili da je kao nekada, ali evo i brat i ja radimo ovdje, ide, kako kad - kaže za Buku Šobota.

Obojica imaju oštećen sluh i moraju nositi slušne aparate. Uprkos tome nemaju nikakvih povlastica od strane države i uredno izmiruju sve obaveze. Baveći se ovim zanatom Šobota prehranjuje suprugu, koja je gluhonijema, i troje djece. Uprkos kvalitetu njegovog rada, na tržištu sve manje može biti konkurentan jeftinoj obući koja se u većini slučajeva ili ne može popraviti ili se ne isplati popravljati je.

- Možda bi posla i bilo kada bi bilo više kvalifikovanih obućara i kada bi ljudi imali naviku kupovati kvalitetnu obuću koja se uz popravke može nositi godinama. Danas malo ko hoće ovaj posao da radi. Mladi iz našeg grada ne žele da se školuju da bi popravljali obuću jer smatraju da je to prljav posao. Međutim, ja se s tim ne slažem. Ovo je posao kao i svaki drugi, mnogo čistiji nego, recimo, građevina - dodaje ovaj obućar.

Kaže da bi rado primio zainteresovanog učenika na praksu, ali problem predstavlja plaćanje. Da bi neko postao majstor i sam popravljao obuću, potrebno je i šest mjeseci prakse.

- Ja bih ga naučio sve, ali nemam sredstava da platim, a nije mi cilj izrabljivati ili koristiti nekoga, a ne vjerujem i da bi neko i htio raditi pola godine bez plaćanja. A bez prakse ne smijem nikome dati cipelu u ruke - ističe Šobota.

Kovačkih, berberskih, krojačkih, časovničarskih i drugih radnju u Banja luci gotovo više i da nema. Zanatlija danas sve je manje. Nezainteresovanost mladih je da se bave ovim poslom i pored velikog broja njih na evidenciji Biroa za zapošljavanje. Malo je onih koji bi se uz prekvalifikaciju, obučili za neki od starih zanata.

Da ovi zanati izumiru pokazuje i mali broj zainteresovanih učenika u srednjim školama za ove smjerove.

U Školi učenika u privredi u Banja Luci ove godine nema odjeljenja za smjer obućar. Direktor škole Zlatan Mašinović, za Buku ističe da je bilo prijavljeno 6 učenika, ali da nije bilo dovoljno za odjeljenje.

Škola je zainteresovana da upiše što više odjeljenja, obezbijeđen je kadar. Ipak, nedovoljen je broj prijavljenih učenika.

- Izgubio se pojam radnik, danas svi završavaju fakultete, više škole, a tržište je prezasićeno s takvima. Koliko je stvar u učenicima, toliko u roditeljima. Smatraju da njihovo dijete mora biti direktor i da smo svi stvoreni za menadžere i savjetnike - ističe Mašinović.

Jedan od problema bila je i praksa ovih učenika. Do sad su je obavljali u Tvornici obuće "Bema" u Banjal Luci. Međutim, to više ne mogu. Praksa bi im bila dostupna u drugim firmama, kao i u školskoj radionici, tvrdi Mašinović.

Potrebna su nova zanimanja

Marinko Umićević, tehnički direktor "Beme" ističe da učenici ne dolaze kod njih na praksu jer to je obaveza škole a ne njihova.

- ŠUP škola je dobila donaciju mašne od 100.000 KM. Ja sam tražio da se ta mašina donese u Bemu i da tada djeca dolaze na praksu u našu fabriku. Mašina je bila u sastavu radionice škole, međutim, nje sada nema, ukrali su je, najvjerovatnije prodali - kaže Umićević.

"Bema" ima 1.250 radnika i obućara sada više ne treba. Umićević ističe da politika upisa u škole ne prati stvarno stanje i potrebe na tržištu. Školuju se učenici za zanimanja kao što su kožar, galanterista, zanimanja koja se više i ne traže.

- Ono što smo sam ja, kao odbornik grada, predlagao jeste školovanje kadrova kojih nema na tržištu rada i koji nama trebaju. To su obućarski kreator i modelator. Niko ne želi gledati stvarne potrebe koje se mijenjaju s vremenom - dodaje Umićević.

Umićević najavljuje da će od naredne godine biti upis u prvu generaciju smjer: inženjer obuće na Tehnološkom fakultetu u Banja Luci.

Stipendije za deficitarna zanimanja

I pored mjesečne stipendije od 150 KM i velike šanse da se zaposle nakon srednje škole, učenici nisu zainteresovani za deficitarna zanimanja. Zanati jednostavno nisu popularni među budućim srednjoškolcima.

Grad Banjaluka dodjeljuje stipendije učenicima srednjih škola i studentima koji upišu deficitarna zanimanja. Visina stipendije iznosi 150 KM za učenike i 250 KM za studente.

U školskoj 2013/14 godini deficitarna zanimanja za učenike srednjih škola su: tehničar enterijera i industrijskih proizvoda, tehničar za obuću i kožnu galanteriju, varilac, krojač, obrađivač metala rezanjem, armirač-betonirac, zidar, farmer i prerađivač mlijeka.

Deficitarna zanimanja za studente prvog ciklusa na visokoškolskim ustanovama su: diplomirani defektolog, diplomirani logoped, profesor matematike i informatike, diplomirani inženjer elektrotehnike, diplomirani inženjer mašinstva, inženjer tehnologije za proizvodnju obuće i kožne galanterije.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske kažu da Odlukom o broju redovnih studenata koji se upisuju u prvu godinu prvog ciklusa studija na javnim visokoškolskim ustanovama, deficitarna zanimanja su matematika i fizika. Novčana sredstva u iznosu od 100 KM, predviđena su za studente, a ne za učenike srednjih škola.

Vraćanjem učenika u ove smjerove uspostavio bi se određeni balans. Svjedoci smo da se konstantno grade nove zgrade, posao zidara čeka, ali nema zainteresovanih. Na gradilištima u Banja Luci rade zidari iz Federacije BiH, Hrvatske i Srbije koji se po završetku posla vraćaju kući.

Mjere Vlade RS na povećanju učešća matematičara i inženjera u strukturi visokoobrazovanih dale su određene rezultate, ali nedovoljne da bi se značajnije promijenila struktura i da bi bila poboljšana u korist ovih studijskih programa, ocjena je Glavne službe za reviziju javnog sektora, ocjenjujući reviziju učinka Vladinih mjera u protekle četiri godine.

Revizija je došla do zaključka da definisane i implementirane mjere nisu bile sistemske niti u potrebnoj mjeri dugoročne, kao i da rezultati vladinih mjera nisu sistemski praćeni i vrednovani i time nisu sticana saznanja o nedostacima i o prostoru za dogradnju ili uvođenje novih mjera.

Problem nezaposlenosti očigledno ne rješava nastojanje mladih da završe fakultete i postdiplomske studije. Praksa je pokazala da do posla lakše dolaze oni s manje škole, a s više praktičnog znanja, nego oni koji su godine proveli učeći teorije. Iako je nezaposlenost velika, mladi i dalje ne žele biti sajdžije, obućari, profesori matematike već upisuju suficitarna zanimanja gdje se na zaposlenje čeka nekoliko godina.

Nisu spremni da troše svoje vreme i energiju na praksu i učenje i ne žele da ih društvo gleda kao "običnog" radnika. Mladi kao izgovor navode da nema posla, međutim, stare zanatlije kažu - dobar majstor uvijek nađe posla.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet sa sajta RTV BN od 25.09.2013.))