Izvor: eKapija | Petak, 26.05.2017.| 10:58

Mirko Ilić, dizajner - Da nisam skroman bio bih savršen

Mirko Ilić (Foto: Robert Gojevic)
U bivšoj Jugoslaviji su ga opisivali i doživljavali kao jednog od najvećih genija grafičkog dizajna, što se nije promijenilo ni danas. U onom ljepšem periodu ovih prostora, Mirko Ilić počinje karijeru kao ilustrator naslovnih strana zagrebačkog nedjeljnika Danas, Vjesnika u srijedu, bio je urednik stripa u Poletu, osnivač grupe Novi Kvadrat, a ilustrovao je i albume najpopularnijih rok bendova bivše velike države.

Plodna karijera u SFRJ nastavila se u SAD-u gdje nakon samo sedam dana od dolaska dobija priliku da kreira naslovnu stranu za čuveni Time. Umjetnički direktor Time-a postao je 1991. godine, a godinu kasnije i umjetnički direktor editorijala u New York Times-u. Svoju firmu za grafički dizajn, 3D grafiku i filmsku špicu - Mirko Ilic Corp. osnovao je 1995. godine.

Kako je jednom rekao beogradskom Vremenu, njegova karijera je počela onda kad mu je mama vidjela crtež Deda Mraza na kućnom podu. Nije ga oprala, već sakrila i sačuvala da vidi otac kada dođe s posla. Od tog trenutka trasiran je njegov put do Njujorka i muzeja MoMa koji čuva njegove radove.

eKapija: Beograd i Sarajevo su ovog mjeseca privilegovani jer dolazite u ove gradove sa izložbom Tolerancija. Balkan i tolerancija - čini li vam se da smo tu vrijednost banalizovali i istrošili pozivajući se stalno na nju? Kao da se pozitivni napori pojedinaca ne vide usljed svakodnevnih govora mržnje u medijima.

- Zar i vaš portal nije medij? Pitam jer u sve više i više medija vidim da za nešto okrivljuju medije, kao da iz nekih čudnih razloga nisu dio toga. Kad tad se mora preuzeti odgovornost za ono sto činite ili ne činite.

A o medijima? Drago Mlinarec je imao predivan stih u pjesmi "Helena lijepa i ja u kiši": il' mene kao i vas progone ljudi psećih glava i psi s licima vlastitih gospodara.

Pozitivan napor pojedinaca ne vide samo oni koji to ne žele. Najčešći razlozi su sebičnost ili osjećaj krivice što ništa ne čine.

eKapija: Ova izložba jeste povod za naš razgovor, ali da ne bismo otišli u politički intervju, govorićemo o svemu onom što pominjanje vašeg imena danas izaziva na ovim prostorima, ali i u Evropi i svijetu. Šta, kako vas često opisuju, svjetska faca dizajna crta ovih dana? Koji su izazovi pred vama?

- Vrlo malo crtam posljednjih desetak godina. Crtanje nije neminovno povezano sa dizajnom, a još manje slaganjem knjiga. Kažem slaganjem, jer u mojim knjigama ima više slika nego teksta pa zbog toga ne mogu reći pisanje knjiga.

Upravo sam prošli tjedan predao izdavaču knjigu "The Design of Dissent" koju sam složio sa Miltonom Glaserom. To je proširena verzija knjige koju smo izdali 2005. Knjiga ukazuje na efektan socijalni i politički grafički dizajn i trebalo bi da se nađe u prodaji od septembra ove godine.

eKapija: Ranije ste govorili da ne možete raditi a da samog sebe ne izazovete. Šta vas sve danas može izazvati - ljudi, pristup, ideja, proizvod, bunt,...?

- Kad me neko lijepo zamoli. Kad se desi nešto na što kao pristojan građanin ovog društva moram reagirati. Ako mislim da moj dizajn ili učešće može na ovaj ili onaj način pomoći. I naravno novac, ali samo ako to što trebam raditi nije u sukobu s mojim principima.

eKapija: Jedan od komentara na sajtu beogradskog Nedeljnika, kada ste kreirali njegovu naslovnu stranu, bio je "Ja Mirka Ilića doživljavam kao cara koji je otvarao vrata umjetnosti nama običnim smrtnicima". To otvaranje vrata započelo je u SFRJ, a poslije se nastavlja u Americi. Je li i vama SFRJ dala dobru kreativnu bazu za sve što je kasnije uslijedilo? Šta je ono najbolje što ste ponijeli odavde?

- Taj komentar je laskav, ali pomalo netočan. Niko nikome ne otvara vrata. Njih moramo uvijek otvoriti sami sebi. Znam da to zvuči malo idealistično u sredinama punim korupcija, mita i nepotizma. Ali to je istina.

(Foto: Robert Gojevic)
Uz to, ako nekome vlast ili rodbina omogući i da sve što imaju, da li zaista mislite da je ta osoba sretna, zadovoljna? U životu sam upoznao dosta takvih, vjerute mi veći dio nije. SFRJ mi je dala upravo to. Osjećaj da samo ja mogu sebi pomoći. Da sam gospodar svoje sudbine. Zahvaljujući SFRJ-u shvatio sam to kao jako mlad. Kad to shvatite, nije neminovno lakše, ali je jednostavnije.

eKapija: Tajming i talenat su se tako dobro spojili pa ste sedam dana nakon dolaska u SAD kreirali naslovnicu za Time. Šta vas je držalo na zemlji u tim prvim naletima adrenalina na američkom tlu?

- Nisam siguran da u potpunosti razumijem pitanje. Ja sam imao puno veći "nalet adrenalina" kad sam objavio prvu naslovnu stranu VUS-a (Vjesnika u srijedu) ili prvu naslovnu Danasa. Naravno da mi je bilo lijepo kad su mi objavili prvu naslovnu Time-a, ali prve ljubavi se ne nadmašuju tako lako. Treba uživati u trenutku.

eKapija: Je li veliki talenat i odgovornost?

- Očito kako za koga.

eKapija: Skromnost, koju svi osjete kod vas, se ogleda i u tome da se nesebično dajete i u besplatnim projektima, pa i kada treba dizajnirati omot albuma nekom bendu iz Tuzle. Osim onih zvaničnih potvrda i priznanja, šta smatrate svojim najvećim uspjesima?

- Skromnost? Skromnost mi je jedina mana, da je nemam bio bih savršen. Vrlo često ti besplatni projekti, koji se rade iz ljubavi ili nekih sličnih osjećaja, to i reflektiraju, zrače. I zbog toga postaju ljudima bliski, te donose nekakve druge nagrade, puno važnije od financijskih. Iako moram reći da to nije uvijek pravilo. To se zna povremeno, ali rjeđe, desiti i sa stvarima koje radim za novac.

Što smatram svojim najvećim uspjehom? Da sam i dalje živ. To mi se čini kao dosta dobar temelj za sve ostalo.

eKapija: S kim se danas družite u Njujorku? Ko su vaši prijatelji?

- Pa prijatelji baš nisu tu da se s njima hvalim i razvlačim ih po medijima.

eKapija: Šta vam zapada u oko u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu a što biste rado redizajnirali?

- Političare.

eKapija: Šta planirate raditi onda kada odete u penziju? Ima li, uopšte, penzije za jednog kreativca?

- U penziju idete kad imate posao. Ja ga nemam. Ja sam u penziji već 45 godina.

eKapija: Poslije toliko radova i nagrada crtate li i dalje "samo da bih našao nekoga za koga je moj crtež dovoljno dobar da ga pokrije i sačuva"?

- Uvijek.

Teodora Brnjoš


Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.